Pratite nas

Zatvori
Lidija By

Na samo cca dva sata vožnje automobilom od Zagreba postoji gradić u koji sam se davno zaljubila. A da to tada nisam niti znala. Bila sam u njemu nebrojeno puta. Kao klinka, sa starcima… Odlazili bismo u Metroe, Segroe i kupovali tone špeceraja nadajući se da će carinici biti “blagi” prema nama. Kasnije su to bile Ikee, Kike, H&M, Zare… Sve ono čega u vrijeme “srednjeg vijeka” u Zagrebu nije bilo.

A onda su se stvari promijenile, postali smo dio Europe i gore nabrojani “razlozi” odlazaka izgubili su smisao budući da su svi ti dućani postali i nama nadohvat ruke.

IMG_3740

Tada Graz nisam doživljavala kao grad koji mi toliko može prirasti srcu. Gradić, koji pomalo nalikuje na moj rodni grad (imamo tu zajedničku austro-ugarsku potku), drugi po veličini u Austriji čija te 900-tinjak godina stara povijest susreće na svakom koraku. Gradić ljubaznih žitelja, biciklista, slatkih trgića, šarmantnih dućančića, zelenih površina, parkova, muzeja, dvorišta, osebujnih arhitektnoskih stilova (gotika, renesansa, barok…). Fascinantan combo malog grada i svjetske metropole.

Jedini grad u svijetu koji je od strane UNESCO-a proglašen Gradom dizajna 2010. Grad festivala, koncerata, opera, kazališta, gastronomije, bogatog noćnog života (koji nažalost nismo imale vremena doživjeti… Not yet!). Grad bogate kulturne i povijesne baštine. Grad šarma, duha i ljepote života na svakom koraku. I tako bih mogla nabrajati u nedogled.

CollageUlice
Collage_Ulice

No o samom gradiću i njegovoj povijesti i aktualnostima više možete saznati na stranici OVDJE!

Dakle, došlo je vrijeme da malo pobjegnemo iz Zagreba. Taman da malo podgrijemo tabane prije ljetnih eskejpova prema (našem) moru, brdima ili dalekim destinacijama, kome se posreći, malo šopingiramo, prođiramo. Idemo u Graz!!!

IMG_3856

POLAZNA TOČKA

Ugodna dvosatna vožnja. Malo kiše na putu i strah da će nas takvo vrijeme dočekati i u Grazu nestalo je u trenu kad smo se moja vjerna pratiteljica, foto-majstorica i moja malenkost parkirale odmah do Kuće Opere (Opera House). Logično, prva nam je zato destinacija bila Opern Cafe, kako bismo se sfriškale i pripremile itinerer. Jedan od landmarka Graza, smješten u ulici Opernring, poslužuje finu Illy kavicu i slatke i slane zalogjačiće. Predivan interijer (nama važno)… Brzo fotkanje (Svijete! Tu smo!), prolaz kroz “plan grada”!

CollageOPERN
IMG_3702
IMG_3698

Orijentacija nam ipak nije bolja strana (ha-ha) pa nam Windows10 aplikacija Karte uveliko pomaže. Odličan “alat” pomoću kojeg uz samo par klikova i Windows Ink olovčice, pametni app izračuna koliko nam treba do tražene destinacije, pokaže nam put u detalje… Dakle, fakat se ne možemo izgubiti.

CollageKarte1

OPIJANJE ARHITEKTUROM

Glavnom gradskom ulicom Herrengasseom prolazimo pored tipičnih austrijskih suvenirnica (nema ih puno) s “divnim” lokalnim outfitom (u kojima se vjerojatno jodla po austrijskim brdima i, naravno, o ukusima se ne raspravlja), zavirujemo u fascinantno dvorište Landhausamasterpiecea talijanske renesanse koje je, kaže vodič, odlična destinacija za partijje, festivale i ostalo. Navraćamo i u turistički ured Graza smješten u predivnom zdanju zgrade Landhaus.

IMG_3765
IMG_3799

Glavni trg Hauptplatz i Rathaus (town hall) srce su i duša javnog (i privatnog) života žitelja Graza. Škljoc-škljoc… Nemamo puno vremena, ni mjesta jer tramvaji “jure“, dnevni ritam života nema razumijevanja za dvije pomalo ćaknute turistkinje koje s fotoaparatima i mobitelima stoje na tračnicama po kojima voze simpatični tramvaji Graza. I kako to žene odmah moraju, odlazimo prvo u shopping meku svih modno osviještenih Zagrepčanki…

IMG_4316

SHOPPING

Kao što smo nekad opsjedali H&M, Zaru i slično jer ih u Zagrebu nije bilo, sada je naš predmet želje – COS.

COS je lanac dućana, upscale modni brend poznate nam švedske kuće H&M za žene i muškarce koji me svojim jednostavnim kreacijama, kvalitetom materijala, laaaagano pomaknutim dizajnom (onaj, samo jedan mali detalj), neodoljivim asesoarom (nakitom i torbama) osvojio na prvu. Lansiran je prije deset godina, dućani se nalaze diljem svijeta, a nama najbliži je u – Grazu. Koja sreća!!! Kad uđem unutra, raspametim se… Tako da, eto, bolje da ga nema u Zagrebu. Naravno da su narudžbe frendica iz Zagreba bile poveće pa smo odlučile shopping obaviti u povratku kako tone vrećica ne bismo vukle svuda sa sobom.

IMG_3774
IMG_3785
IMG_3794
IMG_3789
IMG_3779

U SRCU GRADIĆA

Graz je (kao) mali grad, a opet toliko toga ima za vidjeti. Da poludiš! Odlučile smo odšetati ulicom Stempfergasse (samo se zaustavivši na tren pred izlozima dućana V.O.G.U.E. iz kojeg se šepure svjetski dizajnerski brendovi poput Chloea, Givenchyja, Celine i slično te meni osobito dragog Talijana Tod’s-a) prema Glockenspielplatzu. Željela sam uz put Mariji pokazati dva, meni osobito draga mjestaša:

Zalogajnicu Delikatessen Frankowitsch

IMG_3809

Frankowitsch je preslatka (self-service) zalogajnica i prodavaonica u kojoj možete brunchnuti neki fini sendvič (s različitim dodatcima), popiti kavicu, kupiti neku delikatesnu sitnicu svih vrsta (sireve, vina, začine, slastice…). Ono što mi je tu super je muving unutar prostora i terasica vani koja vrvi domaćima i turistima koji ležerno ćakulaju uz čašu vina.

A jedna mi je ptičica kasnije šapnula da su kolači naprosto boženstveni. Na žalost, to tada nismo znale… možda i bolje :-) !

IMG_3823

… i mali dizajnerski dućan MuR ↓

CollageMuR

MuR je relativno mali dizajnerski dućan također smješten u samom srcu grada. U njemu možete naći radove skoro dvjestotinjak poznatih dizjanera kao i mnogih mladih, još nepoznatih umjetnika. Namještaj, staklo, rasvjetna tijela, lusteri, stolići, papirnata konfekcija, razni asesoari za kuću, fensi predmeti, sitnice… Izgleda poput muzeja dizajna na stotinjak (ako) kvadrata iz kojeg nikad ne želite izaći.

IMG_3830
IMG_3829
IMG_3831
IMG_3835

VRIJEME ZA OKREPU

… ne još onu pravu. Nakon Opern Cafea (s početka priče) navratile smo u jedan od najpoznatijih lanaca pekarnica u Grazu Auer (u jednu od najstarijih, onu “rozu” odmah kod Kaiser-Josef Platz Opere) i počastile se briošima i kroasanima pa još nismo bile toliko gladne. No trebala nam je okrepica u tekućem obliku pa smo potegnule do jednog od poznatih kafića/bara/restorana Caffe Mitte na Freiheitsplatzu. Name, moja draga prijateljica (s Instagrama) Andrea koja živi i studira u Grazu rekla mi je kako (mladi) u Grazu njeguju kulturu zajedničkog objedovanja vani pa je Mitte jedno takvo mjesto. To su još i: Kunsthauscaffe, Parks, Sorger, Tribeka… Nismo ih nažalost sve stigli obići. Ali hoćemo, hoćemo… Počastile smo se s dva fina, rashlađena Hugo koktelčića što nam je dalo snage za daljnje uživanje u Grazu.

IMG_3877
IMG_3879
IMG_3881

AH... TE PEKARICE!

Na putu prema Schlossbergu, koji smo obavezno odlučile posjetiti, navratile smo u jednu od najstarijih pekarnica u Grazu. Ok, ok! Čvrsto smo odlučile ne podleći mirisu svježe pečenog peciva i kruha, no željele smo pofotkati impresivnu drvenu fasadu pekarnice Edegger u Hofgasseu koja odskače od arhitekture susjednih zgrada i zaviriti unutra da (ipak i barem) pomirišemo te fine kolačiće, peciva, briošiće… No tko će odoljeti ljubaznoj vlasnici koja nas je nagovorila da isprobamo kolačiće taman pečene. I to tri vrste.

Probale, kupile i odlučile da bi bilo najpametnije na brdo se popeti pješke, i to nekoliko puta. I brzo odustale od te ideje.

IMG_3899
IMG_3907
IMG_3917
IMG_3913

IDEMO NA VRH

Do glavnog vidikovca Graza, Schlossberg hilla može se naime na tri načina. Na noge! Odbačeno u startu (ljenčineee!). No varijanta liftom (do kojeg se dođe kroz fascinantan tunel) gore, a povratak žičarom… učinila nam se kao odlična kombinacija. Povratna karta prilično je povoljna. Nekoliko eura. Odlučeno – učinjeno.

Collage_Tunel

Dolazimo na “vrh” i pogled na šarmantne krovove Graza ostavlja nas bez daha. Ali naravno primjećujemo “instagramerski” grm ruža i prije svega (što smo morale odraditi) naše narcisoidne duše “prisiljavaju” nas da cca sat vremena potrošimo fotkajući se u svim mogućim pozama kod spomenutog grma.

IMG_4001

Schlossberg hill ne samo da je divan vidikovac, smješten u prekrasnom parku, nego i romatnično mjesto za sve zaljubljene. Tu je i Uhrturm (Toranj s velikim satom) sam po sebi fascinantna zanimljivost. Naime, mala i velika kazaljka zamijenjene su što zbunjuje posjetitelje (i nas je) pa gledamo u svoje satove ne znajući zapravo koliko je sati. I zaključujemo: baš nas briga, ha-ha! Postoji angedota da je Napoleon u svojim osvajanjima imao nakanu raznijeti (satni) toranj, no ljudi iz Graza nisu mu to dopustili “otkupivši” ga nazad. Divni su vizionari (bili) ti Gračani.

IMG_4097
IMG_3992

Umorne, ali zadovoljne častimo se ručkom u restoranu Aiola s kojeg je puca divan pogled na Graz. Uživamo u tjestenini i rižotu, ledenoj kavi, vinu, pogledu…

Teško nam je odvojiti se od toga divnog mjesta no vožnja žičarom natrag do grada nestrpljivo je čekla samo na nas :-) !

IMG_4116
IMG_4229
IMG_4108

Znate već da je zahvaljujući našim dragim partnerima Microsoft Hrvatska i Lenovo Hrvatska laptop, tablet… ma jedno malo svemoguće čudo s nama, u našim avanturama. Pa dok jedemo, ipak moramo looknuti u mailove, pogledati što se događa na Instagramu i Fejsu… Bez obzira gdje smo, virtualni život ne smije patiti!

IMG_4199

ZATVARAMO KRUG

IMG_4257

Vraćamo se na mjesto s kojeg smo i krenule. Odlično se poklopilo jer, na putu prema parkingu (koji u Grazu baš i nije jeftina priča), ne želimo propustiti “još jedan mali shopping” u još jednom fascinantnom zdanju – Kastner&Öhler-u, predivnoj modnoj meki prepunoj (preko 500) poznatih modnih i kozmetičkih brendova koje možete razgledavati (ako već ne i kupovati) na šest katova. U njemu sam si ja ubola Izipizi dioptrijske očalice, a muški mi je Tom Ford Oud Wood parfem ostao pusta želja s obzirom na njegovu cijenu.

IMG_4278
IMG_4276
IMG_4281
IMG_4290

Još jedan posjet COS-u (da održimo obećanje sebi i prijateljicama), Aueru (da kupimo najmilijima peciva i kolačiće) i đir je bio gotov. Na našu veliku žalost jer smo još toliko toga željele, a nismo (ovoga puta) uspjele.

Npr. baciti još jedan fascinantan pogled na Graz s Burgruine Gostinga, posjetiti Street Art u naselju Gries, Schloss Eggenberg i njegov par, popiti kavu u Purbergu na Hilmteichu, složiti si same neku finu klopu u jednom od Bausatzlokaleu koji je posebnost u Grazu (jedan je i na Jakominiplatzu). Dobiješ bazu, a ostale sastojke biraš sam i sve je vrlo povoljno. I još puno, puno toga…

IMG_4301

Sad nam još preostaje pronaći najlakši i najbrži put prema Zagrebu (hvala Windows10 Karte :-)), kada dođemo doma urediti milijardu predivnih fotki (veselim se Windows10 OneNote aplikaciji) … i što reći?

Editing
editing3

G R A Z!!! Vidimo se ponovno, uskoro :-)

 

Tekst: Lidija Šeatović za MLZ

Fotografije: Marija Laća za MLZ

Zahvaljujemo partnerima Microsoft Hrvatska i Lenovo Hrvatska na pomoći u realizaciji ove reportaže.

Lidija By

Lidija i ja prvo smo kliknule preko Instagrama, a onda se vrlo brzo dogovorile za kavu koju, naravno, nismo odmah izrealizirale. Ta kako i bismo? Pa ipak živimo u istom kvartu, ha-ha! No uskoro se dogodio jedan Zg-event na koji smo obje bile pozvane pa smo spojile ugodno s korisnim i dogovorile čvenk. Kad sam ušla u Bar Botaničar (gdje se event odvijao), ona je već bila tamo i čim me “prepoznala” zaletila se do mene, izljubila me, izgrila i dovukla do svoga stola ponudivši mi ostatak torte (jer su iste već nestale, budući da sam ja kasnila).

IMG_0462

Zašto vam to sve pričam? Zato što Lidija vodi predivan blog o interijerima Lili Halo Decoration. Naime, bacite li oko na njezin blog, shvatit ćete da Lidija obožava skandinavsku estetiku, njihove domove, dizajn, brendove. Svidiš stajl, sve minimalistički… I nekako je logično da čovjek očekuje ponešto hladnu, pomalo distanciranu osobu koja, poput muškarca zaljubljenog u svojeg četveronožnog ljubimca, glanca danima radnu površinu u svojoj savršenoj kuhinji u kojoj se nikada ništa ne kuha kako bi izgledala poput onih koje proučavate u minimalističko-dizajniranim katalozima namještaja. Uz sve to, Lidija je, u “pravom životu” (‘dosadna’) informatičarka, radi u banci, razvija aplikacije. Izgleda poput švedskih ljepotica plavih, prodornih očiju, vitka, coolerica, neka žena s nordijskih fjordova.

A dobijem… Što? Najspontaniji topli zagrljaj ikad, čavrljanje kao da se poznajemo čitavog života, zarazni smijeh, molbu (daj, pliiiz, daj) da joj pokažem kako ja to super fotkam flatlyeve, dogovor da se moramo ponovno opet uskoro vidjeti… Hmmm, malo zbunjujuće!

Pa tko je onda Lidija?

IMG_0436

Kada smo dogovorile intervju za blog, u stanu u koji smo ušle moja fotografkinja Marija i ja, sve je vrvjelo od života. Prolazeći hodnikom do dnevnog dijela stana, morale smo micati tonu raznih lampi, dekorativnih sitnica, stolića, begova, igračaka. Na podu su ležerno dokoličarile dekice, populni, jastučići, slikovnice. Na trosjedu je njezin šestogodinji sin Toma već nabacio facu Mrguda videći nežljene goste jer sada neće na miru moći igrati Plejku. Na štednjaku se kuhala blitva. Da, išli su oni kasnije na roštilj, ali za Tomu uvijek mora biti (još nešto) skuhano. Slike i (obiteljske) fotografije nemarno naslonjenje na zidove dnevnog boravka čekaju svoj red da budu obješene na neki od čavala koji vire iz zidova. Naljepnice (koje Lidija izrađuje i od kojih je nekako sve počelo) svuda su po stolu i trosjedu i podu. Roze ružice u boci od wiskeya… A mi ne možemo prestati osvrtati oko svoje osi i govoriti: “Isuse, što ti je ovo lijepo. Isuse, a gdje si ovo nabavila…”

Pijemo kavicu, fotkamo kao sumanute (ne znamo što bismo prije) i otkrivamo Lidijin (nordijski) svijet (u oblacima).

Collage_Fotor
IMG_0365

I N S P I R A C I J A

Moja glavna inspiracija, i u životu, i u bloganju, i u stalnom (pre)uređenju stana je – moja obitelj. Suprug Božo i sin Toma. Sve ovo što s velikom ljubavlju radim, zapravo je zbog njih. Bolje rečeno – zbog nas. Oni se možda često ne vide na fotkama koje postam, ali su stalno prisutni, tu su negdje. Kada smo useljavali u ovaj stan, preuredila sam tlocrt tako da stan ima odvojen dnevni i spavaći dio. Naime, u dnevnom dijelu (kuhinji spojenoj šankom s dnevnim boravkom) provodimo zajedno najviše vremena. Tu kuham, tu vježbam s Tomom zadaće za malu školu u koju ide, tu se zajedno sklupčamo na kutnu garnituru iz Ikee koju sam kao dar dobila od kolega s bivšeg posla. Zapravo, poklonili su mi bon u prilično velikom iznosu pa sam ja morala samo malo nadoplatiti. Zajedno farbamo zidove, premještamo namještaj, lijepimo tapete…

IMG_0131
IMG_0143

NAJDRAŽA PROSTORIJA U STANU

… je ona gdje smo u tom momentu. Osim dnevnog boravka, to je i Tomina soba u kojoj uglavom on provodi vrijeme s prijateljima. Važna mi je zbog njega.

Preskačemo tone i tone Lego kockica natrpanih u velike kutije, autića, igračke svih vrsta, slažemo šator, uvlačimo se u njega… I ne znamo što bismo prije slikali (ponovno )!

Kada smo uselili u ovaj stan (iz starog koji je doslovno bio u zgradi preko puta), bila je zima i klizali smo po poledici prenašajući neke stvari. U novom stanu praktički još nismo ništa imali, a ideja mojih dečki za vrijeme selidbe bila je da ono što imamo stavimo u Tominu sobu pa ćemo dalje polako. No way! Bolila me briga što smo u dnevnom boravku imali samo madrac… Tomina soba morala je prva biti uređena, zidovi ofarbani, namještaj nabavljen.

IMG_0391
IMG_0409

Dok pričamo, Toma već lagano postaje nemiran jer Lidija inzistira da se slikaju zajedno na podu dnevnog boravka. Nagrađujemo ga tako da mu dopuštamo da se poigra na našoj maloj mašinici, koja je odnedavno naš vjerni pratilac na blogerskim avanturama, što on objeručke prihvaća. I Plejku bez problema zamjenjuje igricama na laptopu.

IMG_0219
IMG_0230

Toma ima problema s grafomotorikom. Izuzetno je inteligentan, rastura matematičke zadatke, ali kad dođemo da pisanja slova, crtanja, držanja drvenih bojica i olovaka… Tu dolazimo do problema. “Umoran je”, ne da mu se. Izmišlja :-)

Pokazujemo Tomi aplikaciju Windowsa10 na Lenovu gdje može pomoću Windows Ink olovčice pisati, crtati, bojati, brisati i odjednom se događa čudo. Toma gasi igrice i prebacuje se na aplikaciju WRITEit. Rađa se ljubav na prvi pogled. Problemi s držanjem olovke, crtanjem…. Lidija, o čemu ti pričaš?

Dolazi tata po njega da ga odvede na roštilj kod prijatelja, a Toma se ne želi odvojiti od “nove igračke”. Toma, shvaćamo te…. Ni mi to ne želimo!!!

IMG_0260

B L O G A NJ E

Dok sam trudna ležala s Tomom čuvajući trudnoću, željela sam nešto raditi. Počela sam proučavati blogove, kako to rade svjetske blogerice, ohrabrila se i počela. Zanimalo me i što će ljudi reći. Meni je to sve ispočetka izgledalo grozno (da ljudi ne misle da je to lako), no s vremenom krenulo je sve bolje i postalo zabavnije. Nakon što sam rodila Tomu, a njegovo se zdravlje prilično zakompliciralo, prestala sam s bloganjem, no uskoro su mi se počeli javljati ljudi s pitanjima zašto više ne pišem i da im nedostaju moji postovi. Ostalo je povijest, ha-ha!

IMG_0512
IMG_0533

K R E A T I V N O S T (SAM SVOJ MAJSTOR)

Veliki sam kreativac. Ideje mi stalno prolaze kroz glavu. Naravno da me zanima uređenje stanova, interijeri… Obožavam stalno nešto mijenjati u svom stanu. Premještati. Preuređivati.

Pokazujemo Lidiji aplikaciju Windowsa 10 odnedavno dostupnu uz Creators nadogradnju – Paint 3D koja je idealna za takvo što.

Pa to je ludilo! Baš mi to treba… Da ne moram sve raditi “pješice”, ha-ha… A i sam dizajn laptopa je genijalan. Super bi se uklopio u moj interijer. Još je i laptop i tablet. Toma ga voli… Ha-ha-ha, morate mi ga barem malo posuditi!

3DPaint_Fotor

Moj je tata bio inženjer brodogradnje, ali i slikar. Koliko bi to tek njega oduševilo! Ja sam taj kreativni gen vjerojatno nasljedila od njega. Ako ništa, onda barem kad su boje u pitanju. Recimo kad bojam zidove, odem u Bauhaus (oni me već znaju) i kupim boju. Doma shvatim da to nije to i da mi treba još deset kapi crne. Vratim se u Bauhaus i tražim da mi zamiješaju te kapi. Već su se prestali čuditi (premda to oni ne rade), pa pozovu šefa – i stvar je riješena. I inače puno toga radim sama. I jako mi je važno ljudima reći da sve to uopće ne mora biti skupo. Boja košta stotinjak kuna, kupite valjak i sami farbate. Dobro je i za mišiće (☺)… Sama sam napravila luster koji mi se sviđao jer je “original” stajao oko 1500 kn, a meni su trebala dva. Sitnice nabavljam u raznim dućanima po izuzetno povoljnim cijenama. Ima i nekih stvari koje zaista jako želim, ali sam izuzetno strpljiva dok ih ne dobijem. Momentalno je to Marble coffee table... kad-tad bit će moj☺!

IMG_0371
IMG_0386
IMG_0379

V I Š E O D B L O G A

Puno me stvari interesira. Neke čak mogu ostvariti i kroz blog. Zanima me razvoj djece (i zbog Tome). O tome toliko ne pišem na blogu, ali često o istom komuniciram s čitateljima. Od punoljetnosti vježbam pilates. Važno mi je da moje (uglavnom ženske) čitateljice shvate da se sve može, i kad imaš obitelj, i posao i dodatni “hobi”. Drago mi je da ih mogu potaknuti na to. Da se bave sobom, rekreiraju, nađu se u onome što vole. Sve se stigne! Kad imaš malu bebu, možeš gurati kolica i brzo hodati ili rolati. Možeš bojati zidove u noćima dok djetetu u virozi skidaš temperaturu (kao što sam ja to radila). Možeš s njima raditi trbušnjake…

IMG_0346

S U R A D NJ E

Ispočetka ih, naravno, nije bilo. Sada ih već imam prilično. Jedna od prvih posebno me oduševila. Kad je Ikea dolazila u Hrvatsku, kontaktirali su me iz njihove podružnice u Velikoj Britaniji želeći fotkati moj stan kao prvi iz Hrvatske, koji je kasnije izašao u njihovom Family Life magazinu. Tada mi je prvi puta postalo jasno da radim nešto dobro.

Jedna od najdražih suradnji mi je i ona s kućom TELLKIDDO – to je švedski brend broj 1 po prodaji na mreži Etsy. Meni je bila iznimna čast (i velika stvar za mene) kad su me izabrali na natječaju, s još nekim drugim svjetskim velikim imenima na blogerskoj sceni …

Sklopila sam i jednu divnu suradnju s curama iz BiH-a. Alma je iz Mostara i magistra je njemačkog jezika, a Ivana je iz Sarajeva i diplomirani je politolog. Njihov brend se zove BeeBee Design. Kliknule smo jer one imaju istu estetiku u proizvodnji svojih proizvoda kao i ja: totalno svidiš… Zajedno smo u skandinavskim oblacima. Divne su, skromne, pedantne. Nevjerojatno je koliko ima mladih, talentiranih ljudi, a za koje se malo zna.

IMG_0392

A DOMA VOLIM...

U Hrvatskoj baš nema puno interijer blogera, barem ne onih koji se meni sviđaju. No ima jedna žena s kojom sam se otpočetka povezala, jako mi se sviđa njezina estetika. Slično razmišljamo. Zove se Anita Radić, živi na otoku Čiovu i ima blog Simplicity with Anniedecor (instagram @simplicity_with_anniedecor). Uz sve to, Anita je teta u vrtiću pa nas veže i ta ljubav prema djeci i radu s njima.

Jako volim D blog i Bobu Blašković. Od nje puno učim. Boba je novinarka s odličnim okom za estetiku. Jako je draga i uživamo u uzajamnom druženju.

Tu je i brend Dreamoholic i Mirna. Naša je veza posebna. Mirna je “kraljica” ručnog rada. Izuzetno cijenim njezin rad. Tražite li unikatnu stvarčicu za vaše dijete, obavezno posjetite njezin profil. Uz to, Mirna je i producentica, ima dvoje predivne dječice i divaaaan stan. Emocija na n-tuJ! Iako Mirna nije interiror design blogerica, vrlo bi lako to mogla postati jer ima istančan ukus za uređenje.

Tu je još i ekipa iz Dom i Dizajna. Volim novine i Ivu Novak, urednicu. Svaki put kada izađe novi broj, jedva čekam otrčati do kioska i kupiti ga.

Umorne, ali zadovoljne napuštamo te nedjelje Lidijin stan i njezino toplo i vedro društvo. Skuhana blitva dočekat će Tomu kad se vrati s roštilja.

Sva sreća da niste tražili da fotkamo blitvu, smije se. I to mi se jednom dogodilo kad sam radila intervju za neki portal. Nismo imali “čisti” prostor za fotkanje, pa smo lonac odnijeli u kupaonicu gdje je pod prazan. To je jedino prostorija u stanu koja mi nije ono baš…

Naravno da ne govori istinu jer je i kupaonica s neofarbanim zidom i minimalistički namještena, da se mene pita, mjesto u koje bih se slobodno mogla useliti kao Lidijin podstanar.

IMG_0560

Tekst: Lidija Šeatović za MLZ

Fotografije: Marija Laća za MLZ

Lidija By

Ovo nije klasična priča o jednom od mnogobrojnih restorana u Zagrebu. Nije ni recenzija njegovog menija. Niti promocija. Bilo bi zaista nedolično da se, uz, smatraju neki priznataimena zg-gastro scene, moja malenkost upusti u takvo što. Pri tom se ipak moram malo pohvaliti. Često jedem na “finim” mjestima (kako bismo mi Zagrepčanci to rekli) pa mi nepca prolaze šegrtovanje. Navikavaju se lagano na ono što je dobro, a što baš i nije. Od čega naprosto izgubim razum svih osjetila ili krenem (to “fino” i dobro izreklamirano mjesto) zaobilaziti u velikom luku. Dakle, postoje znalci, stručnjaci, ljudi “od zanata” koji mogu stručno izraziti svoje mišljenje i dati pravu ocjenu… No pomalo, doći ćemo i do toga.

IMG_9045

Vratimo se mi priči. Ovo je dakle priča o ljubavi prema tom divnom životnom afrodizijaku (hrani), o ljubavi (u) spravljanja iste, o filingu koji on izaziva (ne samo) mojim osjetilima. O dvoje ljudi koji već dvadesetak godina usješno vode zagrebački restoran u srcu Zagreba. I koji su u taj posao zaljubljeni od momenta kada su krenuli u njega. O ljubavi koja još uvijek traje i samo je jača i postojanija. Ne o poslu, nego o pozivu.

IMG_9180

Ovo je priča o jednom popodnevu čistog gušta kada smo moja fotografkinja Marija i ja posjetile restoran Boban, dogovorivši intervju par dana ranije s direktoricom restorana Ivom Jurković. Posjetili bismo mi ga i prije, no, kako to u životu biva, (jer netko to od gore vidi sve…) povukao nas je taj naš dobročinitelj za rukav i rekao: “Djevojke, evo prilike! Što ste čekale? Preduhitrili su vas inspektori Michelina koji su restoran Boban uvrstili u svoj vodič preporuke restorana u Hrvatskoj.”

Okej! Oprostit ćemo im :-) !

IMG_9105

Kad malo bolje porazmislim, ne znam otkud da krenem s pričom. Od hrane koju nam je osoblje restorana pripremilo i koja je čekala pravi moment da bude servirana. Od razgovora u koji smo odmah uplovile, neobavezno, onako ženski. Od ugodne atmosfere i/li mog pogleda koji se nije mogao odvojiti od svakog, pažljivo biranog detalja na stolu i oko njega, na terasi… Težaaaak posao :-) !

IMG_9052
IMG_9008

P R E D J E L O

Veliki okrugli tanjur prvi se našao na stolu pred nama. Kompozicija predjela – posebno spravljena samo za nas kako bismo mogli probati dio iz bogate ponude restorana Boban, a koja se uvijek može naručiti u različitim varijantama (ili zasebno), u  dogovoru s osobljem restorana.  S koje su nas mamile: različite vrste bruschetta na domaćoj ciabatti, pršut San Daniele, salama Felino, dimljena guščja prsa, lardo – kremasta bijela panceta, kravlji sir s tartufima, ovčji sir (Pecorino), Parmigiana – vegeterijansko jelo, talijanski klasik; može biti toplo predjelo ili glavno jelo…

IMG_9111
IMG_9129

Dok sam se ja “utapala” u talijanskom kremastom siru, buratti, najnježnijeg mogućeg okusa koji sam ikada probala s domaćim džemom od rajčica koji sami spravljaju, Iva nam priča:

“Veliki napor ulažemo u izbor kvalitetnih namirnica. Voće, povrće, svježe meso nabavljamo od lokalnih proizvođača, OPG-ova i svakodnevno na placu. Imamo dvije žene u kuhinji zaposlene samo da rade domaće tijesto. Ponosni smo na činjenicu da sami proizvodimo sve što možemo: pečemo tri vrste kruha, od njih radimo domaće bruschette i crostina.

Cvijeće koje koristimo kao dekoraciju u jelima (a jestivo je☺), nabavljamo od jednog simpatičnog para iz Utrina koji ga uzgajaju u svom stanu u neboderu. Budući je naša kuhinja mediteranska s naglaskom na talijansku, autentične talijanske proizvode, vrhunske kvalitete nabavljamo u Italiji u koju odlazimo jednom tjedno. Prije svega burattu, koja mora biti savršeno svježa, dozrela mesa koja moraju proći posebne procese obrade i slično.”

GLAVNO JELO

Jesam li vam rekla da je Iva prilično samozatajna osoba? Trebalo mi je podosta vremena da je uopće uvjerim da bi se, prilikom našeg razgovora, trebala i fotografirati. „Ajde, može… malo, ali decentno“,  jedva je pristala. Logičan odgovor jer je i Iva, predivna žena, upravo takva. Decentna, opuštena, elegantna, elokventna, profesionalna… Majka  sina jedinca, studenta prava. Supruga, s kojim Boban vodi još od davne ’97, a mlađeg brata, restoran “Ill Secondo” sedam godina. Osoba u koju se zaljubite taj čas.

“Nemoj me molim te pitati koji mi je draži”, smije se. “Prijepodne sam u Bobanu, a popodne u Secondu. “Nekim ljudima ponedjeljak je stres, meni je velika radost jer jedva čekam ići raditi ono što volim.”

IMG_9097

Pred nama se reda izbor iz glavnog menija: risotto s jadranskim kozicama, desertnim vinom, mladim špinatom i aromom lavande, ručno rađeni domaći ravioli s mladim krumpirom u laganom umaku od divljih šparoga i smeđim šampinjonima, confit od patke s okruglicama od kruha aromatiziranim špekom, baby pilić iz ekološkog uzgoja (koji ne prelazi cc 500-600 grama) mariniran i pečen s pečenim mrkvicama, pečenim mladim lukom, krumpirom, rikulom u domaćem umaku Aioli, “popularna” Rustica – komadići bifteka sa pečenim krumpirom, rukolom, crvenim radićem i cherry rajčicama…)

IMG_9216
IMG_9162
IMG_9191
IMG_9202
IMG_9211

I dok se čulo mmmmm, aaaaah (s naše strane), Iva naglašava da ničega od ovoga ne bi bilo bez njezinih vjernih, dugogodišnjih, talentiranih suradnika:

”Branko Kusavac naš je, rekli bismo, kuhar nad kuharima. S nama je stalno i već prilično dugo Damir Anić, talentirani mladi chef. Naš uspjeh prije svega dugujemo ljudima koji su s nama ovjde, praktički 24 sata. Adriana, moja prva suradnica, osoba je koja koordinira kuhinju i salu, obavlja korespodenciju na svim poljima (s gostima, klijentima, dobavljačima…)”.

Dok pijuckamo malvasiju dubrovačku bijelu iz vinarije Crvik, ne zaboravlja spomenuti da je muž Damir taj koji je “odgovoran” za bogatu vinsku kartu… Između ostaloga, naravno!

“Ponosni smo na činjenicu da posebno promoviramo mlade vinare, osobito hrvatske. Često imamo promociju nekog našeg domaćeg vinara, kad ta vina prodajemo po posebnim, prilagođenim cijenama tako da pružamo šansu i gostima da uživaju i isprobavaju ih, ali i našim vinarima da se probiju svojim asortimanom”, dodaje Damir.

IMG_9051

DESERT ZA KRAJ

“Naši vjerni, stalni gosti, ali i jako puno turista koji posjećuju Zagreb tijekom cijele godine dokaz su da je naš trud sve ove silne godine prepoznat i cijenjen. To nam je najveća nagrada. To je ono zbog čega ovo radimo, što nas svaki dan pokreće i daje nam elan da iz dana u dan postajemo samo bolji.”

Okej, okej… ali, heeej, guys! NE samo to! Ne mogu odoljeti, onako tipčno ženski da mi ispriča… što se to dogodilo s Michelinom. Kako su ušli u preporuku francuskog vodiča za restorane, jednog od najprestižnijih u svijetu, čije preporuke uvažavaju i gosti i struka. Jer se radi o vrlo strogim kriterijima koje rastorani moraju zadovoljavati. “Što se dogodilo? ”, pitam nestrpljivo. I potaknuta food filmovima (čiji sam veliki obožavatelj) nastavljam: “Pričaj!!! Došli su. Odložili su vilicu na pod? U paru. Muško i žensko. Naručili glavni meni i a la carte? Vi ste se u kuhinji preznojili, nastala je panika, ha-ha!”

IMG_9283

Dok se pred nama pojavljuje niz deserata, sve favorit do favorita s Bobanove liste – Merinque torta (torta bez brašna, od kore bjelanjaka s komadićima pistacija, pinjola, oraha i malih kockica čokolade s tučenim vrhnjem), čokoladni fondant sa sladoledom od vanilije, Torta od sira bez brašna i na kraju Merinque – ljetni (sezonski) složenac sa svježim jagodima, kremom na bazi jogurta, mascarponea i mljevene merinque… Iva se smije:

“Ha-ha! Ma kakvi. Mi uopće nismo znali da su oni tu. Nismo znali ni da su odlučili uopće ‘uzeti’ Hrvatsku u razmatranje. Nismo imali pojma. Pa nama dnevno u restoran uđe od 300 do 500 ljudi. Tko bi to pratio? Suprug i ja bili smo u kinu kad smo od djevojke našeg sina Nine dobili SMS da smo uvršteni u preporuku, jer je ona to vidjela na internetu. Suprug i ja smo pomislili da se šali s nama, dok nam nisu počele pljuštati čestitke sa svih strana.

IMG_9223
IMG_9255

Kasnije smo shvatili da su bili prije nekoliko mjeseci po fotografijama i jelu koje su objavili, a na kojima se vidi da smo tada jela koja su probali posluživali na daskicama koje smo ubrzo nakon toga zamijenili.

Jeli su Bruschettu s rajčicom, basilicom i maslinovim uljem (naše najjednostavnije predjelo), rezance s teletinom, vinom i kaduljom i naš domaći tiramisu rađen od domaćih piškota. Dakle, sve što smo sami “proizveli”, što je pretpostavljamo bio glavni adut što su nas uvrstili u svoj respektabilni vodič.

Ne mogu reći da nam to zaista puno ne znači. Naravno da znači. Jer i sami, kad putujemo po svijetu, u izboru restorana vodimo se njihovim vodičom. No prije svega to priznanje smo shvatili kao dokaz da svoj posao radimo dobro, da su najbolji prepoznali našu kvalitetu. I sve nas je to oduševilo i dalo još veći podstrek da i dalje nastavimo istim putem”, skromo dodaje na kraju Iva.

IMG_9265

Zaustavljam diktafon, ali ćakula i dalje teče jer imamo toliko raznih tema. Off the record: Pričamo i o domaćoj ponudi naših restorana (Iva hvali mnoge restorane koji se nikada ne nađu na stranicama naših gastro vodiča, a hrana im  je božanstvena), o tome kako sve stigne i o tome što ona najviše voli jesti… i kako, do vraga, može uz sav taj posao ostati tako vitka i elegantna (moja opaska :-))!

“Znaš što ti ja najviše volim kad dođem kući? Prvo uzet malo kruha i utoćat ga u domaće maslinovo ulje. Ostalo mi je to još iz djetinjstva u Imotskom… nema boljeg, zar ne?” smije se.

A moja Marija (rođena Šibenčanka) i ja kimamo glavom. “Ne, nema boljeg, Iva!!!”

Napomena:

Osim restorana Boban, u preporuku su ušla još 33 hrvatska restorana. I to po 12 istarskih i zagrebačkih te deset dubrovačkih. Tako su na listi ugostiteljskih objekata s Michelinovom preporukom dubrovački restorani Nautika, Vapor, 360, Stara Loza, Pantarul, Proto, Azur, Dubrovnik, Kopun i Bistro Tavulin, u Zagrebu Apetit City, Gallo, Le Bistro Esplanade, Zinfandel’s, Takenoko, Mano, Dubravkin put, Boban, Fajn, Mundoaka, Bistro Apetit i Agava, te u Istri Pergola, San Rocco, Marina, Damir&Ornella, Sv. Nikola, Wine Vault – Monte Mulini, Batelina, Zigante, Alla Beccacola, Konoba Morgan, Konoba Čok i Meneghetti. U društvo oko dvije tisuće elitnih restorana diljem svijeta, tzv. zlatnu selekciju, s jednom Michelinovom zvjezdicom prvi je ušao rovinjski restoran Monte.

Tekst: Lidija Šeatović

Fotografije: Marija Laća

Zahvaljujemo obitelji Jurković i osoblju restorana Boban na predivnom druženju i razgovoru

Lidija By

Duboko smo zakoračili u proljeće.

Krenulo je toplo, pa vruće… pa je vrijeme odlučilo malo zakomplicirati nam život. A ja sam se već o(t)pustila i riješila se zadnje linije otpora zimi, čarapice i zimsku odjeću preselila kod mame na tavan, izvukla bicikl iz spremišta i čvrsto odlučila jednim udarcem ubiti dvije muhe. Na dva kotača. Postići zavidnu liniju za plažu i lakše fokati tajne kutke grada i drveće u cvatu kako bih ih ponosno pokazala svojim Instaprijateljima. A onda ponovno zahladi, pa stalno sipi neka kišica i puše vjetar, južina se ušulja pa je onako nekako toplo, sparno, mamurno… mant(r)a niski tlak.

Ali ne, ne nedam se ja tako lako. Inspiraciju za bolji život uvijek nađem u prokušanom receptu. Minglanju po proljetnim eventima. Teškom blogerskom životu…hi, hi!

Red ljepote, pa fine papice, pa tanka linija kulture. Sve to zalije se finim vinima, galonima kofeina (zbog južine, of course) i eto nas. Grad je oživio, a i ja s njim.

Simpa i ležerno

Ekipica iz agencije Dialog lijepo je osmislila prezentaciju Niveinog novog proizvoda u simpa-hipsterskom hostelu Swanky Mint. Na terasici, uz bazen, koktele, tropsko voće i mini-modnu reviju dvojca ELFS. Bio je to prvi događajčić ovog tjedna kojeg je (i)pak okrznula kiša pa nisam mogla skočiti u bazen (ne znam je li to bila ideja organizatora, ali moja svakako je), ali sam uživala u finim niveastoplavim koktelima, grickala ukusne voćno-slatke zalogajčiće, uživala u dosjetkama simpatičnog voditelja priredbe koji se nekako nametnuo kao glavna zvijezda. A mogla sam se i njihati u ritmu glazbe DJ Chilla, družiti se s poznatim kolegama blogerima i novinarima te voditi opuštene razgovore koji se i inače vode na nekoj plaži uz more u toploj ljetnoj večeri.

NIVEA SUN event_2_Fotor
NIVEA SUN event_Fotor

I upoznati se s Niveinom inovacijom, proizvodom Nivea Sun, koji objedinjuje dvije (u životu svake žene) bitne stavke: kožu štiti od sunca, a odjeću od mrlja. Pa, divotica! Lakše ću prebroditi ljeto, naučih. Dobit ću lijepu boju, a odjeća će zadržati postojanost…

Dakle, odrađeno profi. A od Dialogovaca i mojih dragih cura iz Nivee nisam drugo ni očekivala. Što ću kad imam neke osobne simpatije prema akterima u priči ♥!

Collage_Fotor

Na visokoj nozi

Mjesto radnje drugog eventa bio je hotel Double Tree by Hilton. Domaćin je bio tvrtka Lux-Factor iz Slovenije, a zvijezda priredbe: nova krema za njegu tetovaža Tattoo Nano Shock. Moglo bi se možda, u slobodnom prijevodu, prevesti kao krema koja će šokirati vašu tetovažu. Što li će reći moje tetovažice, upitah se i uputih na događaj.

Lux_Factor-26
Lux_Factor-24

Tu je onako sve bilo prilično – na visokoj nozi. Hoh, rekli bismo mi u Zagrebu. Dočekala nas je čaša rose pjenušca Frangež, a samo predstavljanje kremice održala je Instagram zvijezda Hana Hadžiavdagić Tabaković, ambasadorica Lux-Factor proizvoda. Bila je prisutna i Hanina mama. Podrška u poslu poznate Influencerice sve je pratila budnim okom iz prvog reda osobno svjedočeći da su Lux-Factor proizvodi vrlo kvalitetni (posebno krema 4D Unti-Wrinkle formula) koju već godinama koristi), a da je kćer i pravi primjer dobre genetike nasljeđene od majke.

Lux_Factor-29
Lux_Factor-20
P_SR9860_KREMA

Nakon Hanine besede o novom FL proizvodu, slijedilo je okupljanje oko stolova s personaliziranim kanapeićima. A meni je bilo zabavno uz stare i nove kolege iz svijeta medija. Posebno sam se obradovala mojoj dragoj prijateljici Zori Bjelousov, urednici portala Femina.hr (koja je nedavno imali divan intervju s mojom malenkošću → klik, klik HERE)!

Mogli smo se (da smo htjeli) fotkati u SelfieBoxu… što mi je malo, kao dio eventa, iskočilo iz cijele priče s visokom nogom, pa sam odlučila ne pokvariti si cijeli hoh doživljaj sebićem. Na odlasku smo dobili lijepu kutiju s proizvodima Lux-Factora i novu kremicu koju ću svakako isprobati na svojim tetovažama, a odlučim li se za još koju, napokon neću morati kupovati Bekutan mast.

Lux_Factor-3
Lux_Factor-25

In Vino Veritas

Posljednje okupljanje ovog tjedna odvijalo se u restoranu Dubravkin put. Organizator je bila agencija Alert , a prezentirala se promjena imena Vinarije P&F Jeruzalem u Puklavec Family Wines. Što je pohvale vrijedan čin jer moram priznati da mi se prva varijanta nije baš nešto sviđala.Pa se jednim udarcem ubilo nekoliko muha. Pardon my french, ne onih vinskih, naravno. Premda je za vrijeme prezentacije cijele priče zaista jedna velika i dosadna muha oblijetala oko glava uzvanika (među kojima su se nalazila renomirana imena naše grastro i vinske scene: Sanja Muzaferija, Davor Butković i Ribafish), ista ipak nije sletjela ni na jednu od spomenutih nego je kasnije ipak netragom nestala.

Puklavec3
Puklavec2

Za to vrijeme obitelj, koja se vinarstvom bavi od 1934., predstavila nam je svoju odluku o promjeni imena, a na radost svih nas vinopija, predstavili su i dvije nove premium linije u asortimanu: seriju Seven numbers (tako da već kupnjom butelje znaš na kojem je položaju dozrijevalo grožđe) i Zlatnu liniju: sivi pinot, traminac, sauvignon i meni osobito drag, rumeni muškat. Nakon prezentacije uživali smo u delicijama šefice kuhinje Dubravkinog puta, koji su u mom slučaju bili “preslabi” u odnosu na slijed vina koji sam “morala” degustirati u (ipak) kratkom roku. Pa sam na kraju, zajapurenih obraza lagano isteturala iz restorana (što je kažu bio cilj:-)), ali My Gooood... usred bijela dana i usred šume, Lanaaaaaa!

Puklavec4
Puklavec1

Uglavnom, lijepo i korektno osmišljeno. Mislim da je malo nedostajalo živih, novih faca iz svijeta marketinga novog doba (food blogera prije svega), ljudi koji bi brzo prenijeli informacije na društvene mreže. No ja sam, kako mi se čini, bila jedna o rijetkih koja sam sumanuto škljocala mobitelom prenoseći vijesti live... a znate kako se kaže, ako niste na fejsu, ne postojite:-)!

Puklavec5

Fotografije: press

Lidija By

Oni momenti kada sunce napokon pokaže da se proljeće više ne šali, a ljeto je iza ugla. Oni trenutci kada vas tabani zasvrbe, a travel bug poludi tako da naprosto moooorate nekamo otputovati. Barem na kratko, na dan dva. Da napunite baterije, obnovite garderobu, nahranite dušu, probudite sijećanja na neka stara vremena, napravite zalihu za neka nova.

I nema tih redova na granici ni loše prognoze koji će vas uvjeriti da ostanete u gradu i avanturistički duh smirite izletom na Sljeme ili prvosvibanjskim grahom u Maksimiru.

Destinacija? Koji su ono kriteriji? Shopping (nužno), hrana za dušu i tijelo (obavezno)… slatki život, la dolce vita, stil, fina klopica, najfinija kavica, blizu… I, I, I… lampice se pale? Ideja???

Trieste on my mind

… i ležerna avanturica u društvu prijateljice može početi. Roadtrip da prste poližete.

Treiste11
a1

Nije da nismo imale štreberski razrađen plan kojeg smo se i držale no neka se mjesta nametnu sama od sebe jer Trst je grad koji ne možeš tako lako isplanirati, ukalupiti. Daleko smo MI i daleko je ON odmakao od tekstilne meke za sve ljubitelje traperica kod Giovannija i pretvorio se u jedan divni talijanski gradić, bez Balkanaca s plastičnim vrećicama koji se prezbrajaju oko Ponte Rossa. Uređen kao da još pripada Austriji, koja ga je sagradila i utisnula mu pečat europske metropole, na mostu kod tržnice Rosso sada je kip Jamesa Joycea koji je jedno vrijeme živio i predavao u Trstu.

Sviđa mi se ovaj Trst, više nego onaj prije!

Idemo… jedna blic posjeta i evo naša tri favorita…

Trieste_01
Trieste02

HRANA ZA TIJELO

Shopping maniju zadovoljile smo u dizajnerskom outletu koji se (pametno, pametno) izmjestio na oko stotinjak kilometara od Trsta prema Venciji. Noventa di Piave je “gradić s tornjevima” – modna meka za sve ukuse. Osim uobičajene ponude za srednju višu klasu, dućani koji se tamo nalaze prava su guštaona i za sve koji se vole pribiližiti, a posebno degustirati vrhunsku modu. Prada, Marni, Bottega Veneta, Salvatore Ferragamo, Paul Smith, Gucci, Armani, Marc Jacobs, Escada, Fendi... Popusti su uglavnom oko 30% na originalnu cijenu no nekada, ako vas posreći naletite npr. na kaput Jil Sander koji je koštao 700 eura i kupite ga za samo 70. Ne, ne nisam ja te sreće. Naletila sam samo na torbu Bottega Venete koja je snižena s 2150 na 2000 eura. Bad luck :-( za mene i good luck za moj džep.

Noventa_01
Noventa3
Noventa_02

HRANA ZA DUŠU

Jedne zgodne sandale Jil Sander, nekoliko košulja i hrpica čarapa Paul Smith dotruckalo se s nama u gepeku u popodnevnim satima u kišni Trst. Jedva smo čekale baciti se pod tuš u sobi hotela Grand Duchi d’Aosta koji se nalazi na trgu Piazza Unita d’Italija. Da, da.. onom najimpresivnijem u gradu s izlazom na more. Koji nudi luksuzan smještaj i ugođaj minulih vremena, piše u reklami. Absolutely thruth.

Povijest mu seže 700 godina unazad pa ne čudi da je skupio fascinantnu figuru likova i događaja koji su ga obilježili. Možda se baš Marija od Španjolske, supruga Ferdinanda I osjećala jednako umorno nakon šopinga kao mi, dok se admiral Horatio Nelson jedva čekao baciti među svježe i mirisne baldahine nakon neke teške bitke. I s kim se na istima valjao Giacomo Casanova, pitamo se.

Hotel2
Hotel4
Hotel3

Čak je krajem 18. stoljeća došlo do strašne tragedije jer je arheolog Giovanni Winckelmann , koji je širom svijeta proslavio Ercolano i Pompeje, ubijen od strane svoga ljubavnika baš u ovom hotelu. Možete li zamisliti taj skandal: ubijen je plemić koji je u to vrijeme posjećivao svoga ljubavnika – običnog seljaka. Mislim, budimo iskreni, bio bi to skandal i u današnje vrijeme…

U hotelu su još odsjedali i Francis Ford Coppola, Ray Charles, Anthony Hopkins, Sting i mnoge druge svjetske face. Da je odsjela kojim slučajem i Agatha Christie, vjerujem da bi gornji slučaj ubojstva bio uspješno riješen. Ovako, obični seljak je optužen od strane Kraljice…. premda pravih dokaza nikad nije bilo.

Hotel

EAT, EAT... EATALY

Šečući trščanskim ulicama nismo mogle ne zamijetiti da se puno toga promijenilo. No kava je još uvijek ostala najfinija na svijetu, tjestenina u jednoj od milijun trattorija apsolutno fantastična, a Talijani i dalje ljudi s nepogrešivim stilom za modu i lijepo.

Trieste10

Nije manje bitno da je našim nježnim godinama i nepostojećoj kondiciji odgovarala činjenica što nam je sve blizu pa i nedavno otvoreni Eataly (na samoj rivi) koji je bio na našoj listi “have to se”. Ipak prije posjete Eatalyju, nabasale smo (kao što gore rekoh, ne možeš s Trstom baš na ‘ti’, uvijek te iznenadi i moraš ga poštovati ) na čokolateriju Le Comptoir de Mathilde u kojoj smo se totalno raspametile i pokupovale delikatese od biskvita u rumu do aceta od lavande i sličnih čuda.

Eataly je, ako niste još čuli, međunarodni gastronomski lanac koji prodaje i nudi isključivo proizvode lokalnih, malih proizvođača te promovira “slow-food” filozofiju prehrane (i života). My kinda lifestajl!

Ovaj trščanski otvoren je prošle godine, nalazi se na mjestu gdje su nekada bile stare lučke zgrade i proteže se na 3000 m2. Kad stanete ispred te neobične “građevine”… pa budimo iskreni, na prvu vas baš i ne fascinira (mene nije). Više nalikuje renoviranoj građevini iz sedamdesetih. No unutrašnjost je projekt onoga u čemu su Talijani prvaci svijeta – veličanstvenog dizajna made by Marco Casamonti i oslikan slikama idealnih građevina u idealnim gradovima metafizičkog moderniste De Chirica.

Eat4
Eat1
Eat5

Na policama se nalazi preko 4000 proizvoda, ima pet restorana u kojima se hrana priprema s posebnom pažnjom, od namirnica iz provjerenih izvora (većinom iz okolice Pijemonta, rodnog mjesta osnivača Eatalyja) i s jednim ciljem – da su degustira s “guštom”. Restoran gleda na marinu i teško se dobije slobodno mjesto za večeru. U “podrumu” je vinoteka s preko 100 vinskih brendova te fenomenalnim talijanskim rakijama – grappama. Radi se o brzorastućoj, golemoj korporaciji koja se proširila skoro po svim kontinentima premda nudi uglavnom “domaće” proizvode. Fascinantno u svim pogledima.

Eat2

So long, Trieste… uskoro se sigurno vraćamo;-)

Fotografije: Lidija Šeatović (iPhone)

 

  • 1. Svibanj 2017.
Lidija By
Okušani recept za zabavnu i ispunjenu nedjelju!
Vrlo jednostavan! A okus fantastičan!
Processed with VSCO with a5 preset

Lagano umutite drvenom kuhačom jedno cool mjesto u gradu, nedavno otvoreno (koje su svi ZG Instagrameri, koji imalo drže do sebe, već posjetili i ovjekovječili) – Café Botaničar, na Marulićevom. Dodate dvije talentirane djevojke – Bojanu iz beogradskog Re:Art Concepta i Editu, vlasnicu bloga Kuživancija (čije recepte dnevno gutam, i teoretski i praktično), finu zdravu klopicu i prstohvat vedrih i simpatičnih ljudi koje sam strela uživo, prvi puta (Ivana i Barbara) – i rezultat je sjajan. Za prste polizat!

Processed with VSCO with a5 preset
Processed with VSCO with a5 preset

Bojana i Edita predstavljale su zajednički koncept: Evergreen Adriatic Forest! (Više pročitajte OVDJE!)

Čisti dokaz da talent i kreativnost ne poznaju baš nikakve granice. Došla sam nešto kasnije, a čveng sam dogovorila s imenjakinjom Lidijom s bloga Lili Halo Decoration (kliknite OVDJE ⇒obožavam njezin blog♥). I vrlo se brzo pokazalo da nismo samo imenjakinje, nego i srodne duše. Znate, ono… kad sretnete ljude s kojima imate toliko tema kao da se poznate oduvijek. I ne zatvarate usta – što zbog priče, što zbog Editine torte koja je naprosto čisti mljac. A pri tome zdrava, veganska varijanta!

Processed with VSCO with a5 preset

Ručno rađena keramika made by Bojana toliko je slatka i neodoljiva da sam na odlasku morala kupiti još jedan, neznamkojiporedu, ovaj puta rozi keramički tanjurić… na opće veselje mojih ukućana koji kroz kuhinju više ne mogu prolaziti od tanjurića, šalica i ostalog posuđa (a koje nam naravno sve treba:-)!)

Processed with VSCO with a5 preset
Processed with VSCO with a5 preset

Fina klopica, odlično društvo, ugodan ambijent, predivni cvjetni aranžmani (bravo Pixy with Love)… kao što kaže Lidija My Kinda Day.:-)

Tko bi doma? Zapravo, odlučile smo na odlasku, opraštajući se od Bojane, da ne idemo doma, nego u Begeš. Dogovor je pao. Bojana će organizirati jednu radionicu keramike, samo za nas u Beogradu. Budući se sušenje keramike čeka cc 4-5 dana, morat ćemo toliko dugo ostati u Beogradu!!! I joooooj, što ćemo raditi toliko dugo tamo???

Processed with VSCO with a5 preset
Processed with VSCO with a5 preset

Fotografije: Lidija Tomas Matijević by lilihalodecoration

Lidija By

Iskreno, nikad nisam bila šampion discipline.

Svaki ponedjeljak krenem s dijetom i do srijede već mogu na ispovjed grijeha.

Svake godine učlanjujem se u fitness studio (koji je btw u mojoj zgradi, ulaz do moga ulaza), ali mi vlasnica ne želi naplatiti članarinu jer zna (žena) da ću negdje na polovici… posustati.

Pravi4

Hahaha, izgleda kao priličan mess od života.

Ipak, često me pitaju kako sve uspijevam u životu? Poslovna sam žena (business woman nikako, mrzim tu riječ!), urednica legendarnog tinejdžerskog magazina, blogerica, majka dvojice odraslih sinova, domaćica, uzorna i dobra supruga (suprug isto ne čita moje tekstove). Obožavam čitati, fotkati, pisati i lutati, aktivna sam na društevnim mrežama…

Čudno!!! U nekim aspektima svoga života, jaaaaako sam konzistentna. Ne može proći dan da ne objavim neki post na Instagramu (hi-hi), odnedavno sam se odrekla mesa i zaista ne degustiram životinjice već 6 mjeseci. Ujutro obavezno zdravo doručkujem, nikada ne kasnim na sastanke, dobar sam organizator (tuđih života prije svega;-)! Točno …. ne idem u fitness, ali zato često hodam, šećem… jednom rječju: brijem!

I nešto što apsolutno nikad ne ne zaboravljam je – beauty rutina. Opsesivno čistim lice ujutro i navečer micelarnim vodicama, perem ga fluffy pjenicama, jedanpu tjedno radim piling i stavljam masku, serum obavezno i ujutro i navečer, kremice za dan, kremice za noć, kremice za dio oko očiju…

a1

Da, oko toga sam prilično opsesivna jer, najiskrenije, ne volim bore! Ok, mogu se pomiriti s onim malim, tankim smijalicama, ali svih ostalih se – grozim. Da, da… možete mi pričati o tome kako je to normalno, lijepo, ide s godinama… ma da!

Znate li da su mimičke bore izdajice našeg (ne) zdravog života: vranine noge, bore brinulice, navodnici između obrva i te gornje smijalice. Starenje i gravitacija sljedeći su u nizu optuženika na klupi naše mladosti. Eto, i gravitacija je protiv nas žena, haha…

Kako god bilo, dok mogu (a i dok ne zaradim neku veliku količinu novaca) ne idem pod injekcije, nož, na stol, u frizer za mišiće zbog čega se više nikada neću moći normalno smijati. Aaaaaa…. to ne! Ne želim izgledati poput Nicole Kidman ili Meg Ryan.

Ja sam više za fine kremice. Po mogućnosti one koje rješavaju moje brige i nesanicu.

a5

A LaPrairie Line Interception Power Duo pravi je čudotvorac koji radi non-stop. 24 sata. Bez odmora. Jer ni bore nikad ne posustaju. I dok smo dnevno aktivne, i dok noću spavamo – treba nam jako oružje u borbi protiv njih. Go girl!

Bočica izgleda veličanstveno! Parfemski! Jednostavnim mehanizmom biram dnevnu ili noćnu varijatnu koje zajednički (a opet odvojene) egsistiraju u toj divnoj srebrnoj kreaciji. Dnevna krema djeluje na tri razine i sprečava formiranje linija i bora, a noćna sadrži formulu koja pomaže nadoknaditi opuštanje, stimulira proizvodnju svih –ena i –ona koji izdajnički odlaze: kolagena, elastina i hijalurona – i regeniraju ju.

Koristim je već cc dva tjedna i moram priznati da mi koža dobiva neku lijepu bojicu, izgledam svježije i odmornije! Kao da sam upravo odradila dobar beauty sleep;-)

Ne, naravno da borice nisu nestale! Nikada ni neće jer tako to u životu jest. Zapravo i ne želim da potpuno nestanu. Ali moja zelenkasta koža lagano poprima neku rozkastu bojicu, izgledam svježije i odmornije! Palac gore!!!

Tekst: Lidija Šeatović

Fotografije: Lidija Šeatović i press Everet

Ilustracije: Jelena Jurić

Lidija By
Iskreno?

Nisam mogla zamisliti da ću pasti na zdravu hranu!

Ali hej, ljudi! To više nije blijedožuta ili smećkasto-zelena hrpica povrća servirana u nekom bezličnom restoranu devedesetih;-)

To nije više Lidija koja doručkuje bijelo pecivo… ili bezglavno juri u redakciju i poput lopova upada u prvu pekaru po kroasan. Ma, okej! Kroasan je još uvijek moja tiha patnja. Taj flafi, pahuljasti komadić sreće… awwww;-)

Ili Lidija koja preskače ručak… tko ima vremena za (to) gubljenje vremena. A radni dan i nije najbolja opcija za čašu bijelog vina poslije. Sva sreća, od šampanjca me boli gava, hahaha…i uspavljuje me…

I onda večernje i noćno šuljanje do svjetala pozornice malog uređaja u kutu kuhinje. Salamice, sirevi, kobase, majoneza… baš se nekad dobro jelo, baš (hvala Đole;-)!

Ali, da. Ta odgovornost, mučki nas preuzima i prelazimo na autopilot bez previše razmišljanja. Sada sam ispravna Lidija koja traži inspiraciju... a tko traži, taj i nađe.
Collage_Fotor1

Jer Instagram je moja livada inspirativnih ljudi. Food blogera. Insta blogera. Ljudi koji od hrane rade mala remek-djela. Zbog kojih mi cure sline. Zbog kojih odgovornost postaje gušt. Surf, surf, surf… a sve zdravo, fino… rapsodija boja, okusa, ideja… voćne kašice, smoothiji, wokovi, chia pudinzi (njaaaam), zdrave slastice, zdravi kolači… like, like, likeeeee!

Moji divni insta prijatelji iz cijeloga svijeta koji me svakodnevno inspiriraju:

Bahare iz Švedske (@healthy_belly), Lori, Hrvatica momentalno u Parizu (@ofcitiesandflavours), Lili iz Hrvatske (@travellingoven), Danica iz Irske (@madeby_Danica), Maria s Floride (@saltandsuch), Maja (@delicious_and_healthy_by_Maya), osoba koja je indirektno utjecala na moj preobražaj →pročitati OVDJE), slatka Helena (@helenarawandlifestyle) i… još mnogi, mnogi drugi… i…

Collage_Fotor2

… naravno moja draga prijateljica i suradnica na blogu s kojom često kuham i družim se: Željka (@mygreenstories). Rezultat jednog od naših subotnjih druženja u njezinoj predivnoj kući na obroncima Zagreba je pred vama. Fino, slatko… a, zdravo! Tko može odoljeti? Čak ni naša Marija, čije slike gledate… :-) !

KOLAČ OD BADEMA I KOKOSA S YUMMY TOFFEE PRELJEVOM

20161009183519_IMG_8664 - Copy

U zdjeli izmiješati:

  • 1 čašu sjeckanih ili mljevenih badema
  • 1 ½ čašu mljevenog kokosa (kokosovog brašna, samo da nije skroz sitno, fino mljeveno)
  • 1 čašu pšeničnog griza
  • ½ čaše oštrog brašna
  • 1 čašu svijetlog muscovado šećera
  • nekoliko kapi ekstrakta vanilije ili malo vanil šećera
  • 1 žličica praška za pecivo
  • malo soli

U mješavinu suhih sastojaka dodati 2 čaše biljnog mlijeka (idealno bi bilo Alpro badem-kokos) i ½ čaše otopljenog kokosovog ulja. Žlicom rasporediti u kalup obložen papirom za pećenje te peći 30ak minuta na 200°C.

Pečeno ostaviti u kalupu i narezati te zaliti unaprijed pripremljenim preljevom↓

Preljev:

  • Karamelizirati pola čaše šećera te otopiti u pola čaše vode, dodati 1 ½ čašu mlijeka od badema i kokosa.
  • Ohladiti prije posluživanja, a bilo bi dobro da odstoji i 5-6 sati…u mojoj kući nije još doživio taj vijek trajanja.

Uz ovaj kolač divno ide↓

Toffee umak s tahinijem i limunom:

6 žlica šećera preliti s 3 žlice vode i miješajući grijati dok ne postane zlatno žuto, dodati još 3 žlice vode, miješajući maknuti s vatre, dodati sok pola limuna, 2-3 žlice tahinija i malo ribane limunove korice. Prema potrebi, a kako bi se postigao željeni okus te više ili manje tekuća konzistencija, može se dodati još limunovog soka i/ili vode. Tko nije ljubitelja tahinija neka ga zamijeniti biljnim ili običnim vrhnjem za kuhanje. U tom slučaju je limun bolje izostaviti.

Kolac

Recept osmislila i kolač ispekla: Željka 

Fotkala: Marija 

Lidija By
cover

Jedan blic posjet zgodnom, malom hrskavom restorančiću.

Bajkovita izložba koja me vratila u najranije djetinjstvo kada smo (zar ne?) sve željele biti balerine i vjerovale u bajke i…

Jedna prava beauty božićna fešta u društvu Coco Chanel.

Ovomjesečna JEDI, MOLI, VOLI rubrika – možeeee;-)

JEDI

Geografija i gastronomija

Zgodno. Minijaturno. Šarmantno.

Najkraći mogući opis (n)ovog mjestašca u gradu, na adresi Petrinjska 14. Spoj geografije i gastronomije na hrvatski način i uz svjetsko ime: Croatian Food Heritage.

Vrtim se oko svoje osi i pokušavam uhvatiti detalje kamerom dok u dućančiću trojica stranaca čine gužvu. Situacija se ipak brzo raščišćava i odlažem fotić na stol. Vrijeme je za nešto izist. Gablat. Čavrljam s ljubaznim domaćinima: Nikolom i Gabrijelom. Majušnim se prostorm šire različiti mirisi iz svih kutaka lijepe naše. Za oko mi zapinje smokovača, omiljeni mi liker. O.k.! Nije tako dobra kao ona koju radim sama doma (skromnosti mi moje), ali može proći… Naručujem specijalitet kuće – CroBite. Moj se zove Pastirski kanape i sastoji se od namaza od buće sa svježom ličkom skutom, prženim bućinim koščicama, hrskavom pancetom i vlascem.

Hrvatska na malom sendviču. Like! Ideja je da kroz pet, šest tipičnih hrvatskih namirnica ponude isto toliko kanapea koje su nazvali CroBites. Od Dalmacije, Slavonije, Istre i Međimurja… zastupljeno je barem jedno izvorno jelo iz svake regije. Dobijete još i priču i neko fino vino ili pivo domaće proizvodnje.

Hint: obavezno posjetiti!

MOLI

Bajka à la carte

Mislim da mi malo u životu nedostaje bajki. Vama ne?

Svakodnevnica – mod: (pre)realan.

A ja se želim igrati, biti vila, obući pahuljastu haljinicu i zaplesati… naći princa s happy endom.

Vani je duboki minus, brrrr… ulazim u MUO, a u predvorju me dočekuju preslatke lutkice balerina moje (nove) prijateljice Jasmine u koje se zaljubljujem na prvi pogled. Na ulazu stražari ogromni “vojnik” Orašar.

Nevjerovatno je da je balet prvi puta izveden davne 1892. godine u Sankt Petersburgu i da je svake godine, još uvijek prava lutrija domoći se karata za izvedbu u HNK-u. Balet Orašar ili, izvorno, Ščelkunčik (probajte, probajte… nije tako teško izgovoriti!), čija se radnja odvija na Badnju večer, jedan je od najpoznatijih u svijetu. U Zagrebu ga je prvi puta postavila Margareta Froman, ruska primabalerina, a 1968. ulogu princa u milanskoj Scali plesao je slavni Rudolf Nureyev. Ima puno naj, i prvi i slično kada je taj balet u pitanju. A izložba ne zaostaje u epitetima.

Kostimi su fascinantni. Većina iz fundusa HNK-a, a mnogi i iz privatnih zbirki širom svijeta. U mnogima je teško plesati. Zato se neke slike baleta plešu samo par minuta. Rekonstrukcije izvornih kostima, kao i oni sami, prava su remek-djela.

Orašari, legendarne figurice, zapravo su drobilice za orahe koje su prvotno izrađivali rudari izgubivši svoj posao. Izrada Orašara vrlo je komplicirana i teška pa su stoga itekako vrijedni. Ne drobe svi orahe, neki npr. nose sol i papar ;-)… a neki su samo za ukras.

Ružičasti i bijeli pahuljasti kostimi, plašt princa, Čajkovski, Nureyev, ples Vila šećera, borba miševa i Orašara… zimska bajka u najvećoj mogućoj dozi! Prija! Preporučam!!!

Izložba traje do kraja veljače.

VOLI

Prava koloritna fešta

E… te neke kombinacije.

Inspirativni sastojci.

Odvažno odmjereno.

Savršeno obojano.

Idealno kombinirano.

Postoje ti neki brendovi koji su ljubav na prvi… Ne, krivo. Love forever! Čije ime, kada izgovaraš, zatitra srce. S kojima nema brige, ni panike i sve je lagano, teče po planu. I iznova se raduješ novim susretima, novim pričama, novim druženjima.

A ponovno sam druženje dogovorila s novom kreativnom direktoricom brenda Chanel, Lucijom Picom… kroz njezinu novu i fascinantnu božićnu kolekciju, of course!

Lucija je bila inspirirana gradovima (nismo li i mi… oh, mylittlezagrebe!) i kreirala je liniju koja oduzima dah – kao i uvijek.

Staklo, metal i gumu transformirala je u neobičnu nijansu i teksturu, a ružičastu, koraljnu i crvenu nijansu upakirala chanelovskom svježinom i vedrinom. U kolekciji Synthetic de Chanel mjesto je rezervirala za: palete sjenila, tuš za oči, intenzivno ružičasto rumenilo, ruževe i lakovi za nokte.

Breathless;-)

Tekst: Lidija Šeatović

Fotografije: Lidija Šeatović, press

Lidija By

Zagreb se naprosto ne predaje. Ne, ne… Šampionski se šepuri. Još je svjetlucaviji, mirisniji, gizdaviji, veseliji, zgužvaniji… prava mala, cirkuska varoš;-). Obranjena titula (najbolje božićne eu destinacije) lupa me u facu na svakom koraku. Ili možda bolje rečeno, u trbuh;-)

*****

Rudolf viri iz svakog kutka. Djedice Božićnjaci furaju se kočijom. Božićna zvona na veliko zvone, sa svakog se punkta čuje živa glazba (i Buble, i Mariah i Britney i , šmrc, George). Pa ako si i Grinch, moraš se kad tad predati;-)

Puši se s lonaca u kojima se kuhaju/peku kobase, fritule su dobile nove umake (preporučam onaj s kokosom i čokoladom plus cimet preko svega “kod bake Marije” ispred Johanna Francka). A u Johannu se traži mjesto više. Uz vatricu, po mogućnosti.

Kuhano vino, rum s čajem… one for me, please!

Za one većih očekivanja, nove varijante – sočivo od grahorica, brudet od hobotince u kruhu u Tomićevoj! Ili onaj od tune s višnjama (obećajem si, moram ga ići probati i opalit fotku za Instagram;-). Ili gulaš… isto u pecivu, u Martićevoj (probala, nije loše… stay tuned;-)

Kako god, mi smo ipak jedan glas razuma! Pa u tom božićnom gastronomskom ludilu, kako vani, tako i kod kuće (ne, ne… ne pričamo o sarmi i božićnim kolačima koje smo ostavili iza nas, niti o odojku i novogodišnjim tortama koje su pred nama, a niti o Školi kuhanja Vlatke Pokos na telki nego jednostavno)… branimo našu devizu: zdravo i fino! U slast!!!

ZIMSKI BRUNCH

encian_mlz-33_fotor
encian_mlz-13

BOŽIĆNI SMOOTHIE

(za 4 osobe)

Izmiksati u blenderu:

  • 6 klementina
  • 1 banana
  • 1 žlica chia sjemenki (Encian Superfoods Bio Chia sjemenke)
  • 1 žličica baobab praha (Encian Superfoods Organic Baobab)

Chia sjemenke nisu prethodno namakane pa ih je potrebno samljeti u blenderu s ostalim sastojcima. Njihova hranjiva vrijednost je iskoristiva samo ako su unaprijed razmočene ili samljevene. Tek nakon što su sjemenke chie samljevene dodamo:

  • 1-2 dl vode i
  • 2 dl Encian soka od aronije

… i još jednom kratko izmiksamo.

encian_mlz-14

POGAČICE OD POVRĆA I RIŽINOG BRAŠNA i CHUTNEY OD LUKA I SOKA OD CIKLE

(za 4 osobe)

Za pogačice:

  • 1 čaša Encian Superfoods bio rižinog brašna
  • 1 glavica luka
  • 1 mrkva
  • 1 žlica Encian Superfoods bio lanenog brašna
  • 1 žlica lanenih sjemenki
  • manji stručak peršina
  • soli, papra i chillija u prahu prema želji
  • oko 0,5 dl tople vode
  • ulje za pečenje
encian_mlz-21_fotor

Priprema:

Luk, mrkvu i peršin sitno nasjeckati ili izmiksati u multipraktiku. U smjesu dodati lanene sjemenke i laneno i rižino brašno te začiniti prema želji. Dodati vodu i dobro izmiješati rukama. Oblikovati male pogačice koje se mogu pržiti na tavi s malo ulja – za ukusniju varijantu. Za “zdraviju” varijantu mogu se peći nekih 25 minuta u pećnici zagrijanoj na 200°C.

Uz ove pogačice možete poslužiti svježe povrće i umak prema želji ili bilo koju miješanu salatu.

Mi smo se odlučile za mješavinu svježih cherry rajčica, a umjesto umaka pripremile smo ukusan chutney od luka i cikle.

encian_mlz-34_fotor
encian_mlz-37_fotor

Za Chutney od luka i soka od cikle:

  • 4 glavice luka – sitno narezanog
  • 2-3 žlice maslinovog ulja
  • 1-1,5 dl Encian soka od cikle
  • 1 žlica vinskog octa
  • 1 režanj češnjaka – sitno nasjeckan
  • 1 žličica koncentrata rajčice
  • 1 žličica mješavine začina Garam Masala (ili prema želji)
  • Limunov sok, sol i/li chili – prema želji

Priprema:

Sitno sjeckani luk dinstati na maslinovom ulju dok ne pozlati.

Podliti ga žlicom vinskog octa i nastavi dinstati sve dok tekućina ne ishlapi, a luk se počne lijepiti za dno posude u kojoj kuhamo.

Podliti dalje s malo soka od cikle i nastavi dinstati dok tekućina ne ishlapi.

Nastaviti s ovim postupkom dok ne iskoristimo sav sok od cikle. Količina ovisi ukusu, o time koliko intenzivan okus cikle želimo.

Pred sam kraj dodati koncentrat rajčice, češnjak, začine i limunov sok.

 

Recepte osmislila i pripremila: Željka Čolakić

Tekst: Lidija Šeatović

Fotografije: Marija Laća

Powered by: Encian