Lidija By 

(Slatka) Priča o koktelima


Ima tako tih nekih trenutaka u životu…

Kad nekom sretnom zvijezdom zalutate u tuđe živote i zanate… Udahnete duboko, otvorite oči i uši i eto vas. Kao u bajci. Zakačeni ste.

I nekako je baš jako zabavno. Možda se glasnije smijete. Možda vam se pojavi onaj poseban sjaj u očima, osmijeh na usnama.

Fascinirano sjedite za šankom i gledate kako mladić s druge strane izvodi predstavu za vas, namjerno (ne)svjestan da ste tu. Izgleda poput nekog čarobnjaka koji izvodi trik. Poput showmana.

Potpuno je siguran što radi jer rukama i prstima: žonglira nekim malim limenim kaležima, spretno ulijeva tekućine u žutim, plavim zelenim, ljubičastim (name it) bojama iz različitih boca i bočica. Rum, votka, viski, biteri, likeri, sirupi… Svisoka to sve (s)lijeva i prelijeva. Okreće limene čašicekapice, vrti te neke spiralne žličice između prstiju (ne kao da miješa juhu, naučili smo) dolijeva, testira na dlanu, prska (saznajem – zrak! Da sve bude savršeno i da nema mjehurića), ubacuje male ledene sante s Arktika (sigurna sam) pa kružnim pokretima (koje ne bih mogla naučiti ni za milijun godina) zanesno, kao da svira neki egzotični insturment, trese spojene limene posude u zamišljenoj orbiti. Hladi i ozračuje sastojke (nučili smo i to☺) dok se ne orose poput mlade, rumene snaše. Jednu lupne po butinama pa se one razdvoje… Valjda to samo muškarcima tako uspijeva. Seksi. Strejnerom (živio hrvatski!) procijedi u čašu za serviranje (za gin tonik onda bi trebala biti uska i dugačka, bez slamčica po mogućnosti), teatralno rasprši još nekakav magični prah citrusa iznad čaše i po stijenki.

Osjetim ga u nosnicama koje se sve više šire. Omamljuje me.

Ne trepnem okom, a preda mnom se nađe malo remek-djelo čarobnog izgleda.

”Za vas”, dodaje.

Biti profesionalni koktel majstor je umijeće, a napraviti koktel je mačji kašalj.

Bulshit koji sam pročitala u nekom tekstu na internetu. Točnije, biti profesionalni koktel-majstor zaista jest umjeće, ali napraviti dobar koktel NIJE mačji kašalj. Mogu ja smućkati neke sastojke, nemušto prošejkati limene posudice i iscijediti nešto tekućine iz svega toga, ali daleko je to od ozbiljnog napitka.

To naravno ne umanjuje važnost i značaj plakete koju sam dobila kao uzorna polaznica i učesnica projekta Blogger Coctail Awards by Schweppes, a koji su organizirali Vedran Gulin i Ana Horvat. Vedran i Ana zamislili su Blogger Coctail Awards kao projekt kojim promiču kulturu kreiranja i ispajanja craft koktela u Zagrebu. I to je prije svega bio razlog zašto sam (s velikim veseljem) prihvatila sudjelovati u njemu.

Collage_Gulin
Collage_Radionica

Naš zadatak nije bio nimalo lagan. Hipotetski rečeno. ☺

Prvo su nas Vedran i Ana na radionici Kakokoktel pokušali naučiti nekim osnovama balansiranja okusa, pravilne izrade i posluživanja koktela. Drugo, željeli su (i u tome uspjeli) da se dobro zabavimo, upoznamo i sami spravimo svoje prve koktele. Što je bio “lakši” i zabavniji dio cijele priče.

Radionica (1 of 1)-3
Collage_Radionica3
Collage_Radionica2
Radionica (1 of 1)

Nakon toga smo krenuli u tajnu misiju (⇒) – obilaska i ocjenjivanja, iz perspektive gostiju, odabranih barova uključujući dobrodošlicu, komunikaciju barmena, atmosferu u lokalu i sve što se događalo od početka do kraja posjete. Ali i izvedbu koktela i gin tonika, s posebnim fokusom na mirise, boje, okuse i vizualni dojam. I na kraju dali smo ocjene kako bi se dodjelili nagrade za kategorije: najbolja usluga, najbolji koktel, najbolji gin tonik i najbolji bar.

Pohode smo obavljali u paru (jedan lifestyle blogger i jedan gastro bloger), a nekim slučajem završila sam u trojcu (uvijek mi se posreći) s Petrom Mamić (@skitnica) i Milom Butorcem (@hungry_mile). Naše istraživačke meke bile su: Aperitivo (ja), Dežman mini bar (Mile) i Hostel Swanky Mint (Petra). U konkurenciji su još bili: Dubravkin put, Esplanade i Noel.

Kao što rekoh, ovaj drugi dio zadatka nije bio nimalo lagan, kako god to… pa, ahh lažno zvučalo. Nije bilo lako uhvatiti uvijek mjesto za šankom da bi se ostvarila interakcija s barmenom; fokusirano ocjenjivati okuse i mirise dok te već alkohol lagano uzima pod svoje (barem u mom nebaždarenom slučaju).

Collage_Kokteli

No što se mora(lo), nije teško. Mission completed!

Misterizoni projekt koji je krenuo u Botaničaru završio je u Šupi gdje smo proglasili pobjednike:

Najbolji gin&tonik

Esplanade 1925 Lounge&Cocktail Bar

Najbolji kokteli

Noel

Najbolja usluga

Aperitivo Bar

Najbolji bar

Dubravkin Put – Restaurant and Wine Bar

… Iako sam sigurna da smo na kraju priče svi, na neki način, pobjednici. Jer postoje ti neki projekti koji ti se neočekivano uvuku u dušu. Dok ih radiš, shvatiš da si se zaljubio u taj magični svijet… guštanja, spravljanja, ispijanja. Da iza istoga stoje ljudi koji se majstori svoga zanata i to rade s velikom ljubavlju. Svaka slučajnost s činjenicom što se radi o koktelima, alkoholu, druženju ovdje je sporedna. Radi se o ljudima koji su na mene uspjeli prenijeti dio toga čarobnog svijeta. Vedran, Ana i svi oni talentirani divni dečki (i cure) koji žive taj lijepi posao.

I za kraj… nek se ipak zna!

U ocjenjivanju sam se vodila rečenicom Talijana Salvatorea Calabresea, jednog od legendi bartendinga:

“Koktel treba izazvati efekt isti kao i prelijepa žena kod muškarca. Na oko treba biti zavodljiv, na miris uzbudljiv i na ukus – božanstven”.

A tko to zna bolje – nego Talijian, uz to još legenda bartendinga?☺

Tekst: Lidija Šeatović za MLZ

Fotke: Andrea Cukrov (fotke na radionici), arhiva CWZG, moja malenkost