Lidija By 

Dva puta – s boka!


Studeni je. Zagrabio. Zagabrio. Ohladio. A ja sam i dalje s ljetom u mislima!

Dijete sam topline, vrućine, žege. Volim rubne stvari. Ne pristajem na kompromise. Čak ni kad su godišnja doba u pitanju.

Zato je ljeto moje godišnje doba.

A… é…! Ima i tih slučajeva (frankly, my dear…) kad neke stvari ne odradiš kad si obećao pa onda taj povratak u ljetne mjesece pada kao ponovni odlazak na godišnji.

Zezam se.

Ali dobro zvuči.

Idemo se praviti da je tako.

Collage_Fotor

********

Mjesto radnje: nalipši grad na svitu.

Vrijeme radnje: sredina kolovoza (ciče ljeto).

Akteri radnje: purgeri u Dalmaciji… Malo za promjenu tj. moja ekipica (ovoga puta obiteljska verzija 3.0.).

Svrha radnje: odlazimo na jednodnevni izlet u Split. Ideja je “dokazati” cilom svitu kako taj hrvatski razmaženi, razmetni, prpošni sin ozbiljno puše za vrat Zagrebu… Kada je foodie scena u pitanju. Za sve ostalo ionako znamo da je prvi.

Željni smo ga istražiti kao što je Hajduk željan naslova prvakaJ!

********

Note to myself: nikada ne mješaj poslovno i privatno. Jer dok sam se pentrala po stolcima naše prve destinacije, slastičarne Kod Luke, kako bih pofotkala sladoled što se naveliko otapao (čak i brže nego mi), dečki su se sablažnjavali nad mojim nedoličnim ponašanjem. Nisu se mogli strpit ni tren da ne poloču Colu (a ista je silno potrebna da bi fotka na Instagramu bila savršena… to svi znamo) itd., itd. Nakon što smo netom prije uzaludno šepesali po toj vrućini do popularne slastičarne Tee Mamut Oš Kolač i shvatili da ne radi nedjeljom (??? usred turističke sezone), scene Kod Luke samo su dodatno otkopale ratne sjekire. Pa smo se odlučili uputiti na mjesta zbog kojih smo u stvari i došli… i tamo ih zakopati. Oba s Boka – Bokerije i Bokamorre. Jesti, piti, pomiriti se, družiti se… Po mogućnosti u dubokoj ladovini.

Luka1

BOKeria Kitchen & Wine

Budući je ovo moj blog, nemam neku grižnju savjesti navesti da su Lorena i Luka divan mladi par te da je Luka prijatelj mog sina Filipa, pa smo tako “preko veze” dogovorili susret s njegovom djevojkom i najmlađom članicom obitelji u čijem su vlasništvu oba restorana, Lorenom Bokavšek.

Odahnuli smo stropoštavši se u stolice smještene u dubokoj ladovini terase smještene u bočnoj uličici koja uokviruje Bokeriju. Slaba sam na terace, one me uvijek osvoje (ili odbiju), a ova je onako stješćena među kamenim pročeljima splitskih nebodera, mjesto s kojeg nikad ne bih otišla. Odrađivala bih ovdje siestu 24 sata… Ako me pitate.

Bokeria
Bokeria1

Bokeria Kitchen&Wine prekrasan je splitski restoran koji vodi Lorenina obitelj jer, kako to obično biva, uspješno ugostiteljstvo najčešće je obiteljski projekt. A obitelj Bokavšek zaista radi odličan posao. Uživamo u odličnoj spizi: buratti, gourmet burgeru, domaćim pljukancima s tartufima i pršutom, brancinu s pireom od kaula…

Umjesto balota, bacamo ćakulu, a Lorena je uglavnom na mobitelu, prima rezervacije, riješava tekući posao: “Tako je to kad se baviš ovim poslom. Zajedno smo stvarali ovaj restoran i svi svakodnevno brinemo o njemu. Brat Luka je menadžer. Interijer je djelo moje sestre Ele. Jelovnik osmišljavamo shodno godišnjim dobima i sezonskim namirnicama. No neka hit jela stalno su na meniju i naš su zaštitni znak kao npr. bomboline – hrskave okruglice punjene pršutom i ružmarinom. Roditelji su zaduženi za ‘jutarnju smjenu’ dok nama mlađima više leži popodnevni i večernji đir”.

Bokeria4
Bokeria5
Bokeria3

Halapljivo uživamo (više ekipa, nego ja… nek se zna) u platici s desertima. Vrućina nas ne obeshrabruje jer brzinom munje nestaju ekleri, panacotta s Nutellom i Linoladom, cheesecake s lavandom, mousse od čokolade i naranče.

U tri godine otkako postoje trude se gostima ponuditi ono što slavna barcelonska tržnica, koja ih je nadahnula u odabiru imena – La Boqueria, nudi svojim posjetiteljima: najbolje od Mediterana za nepce i oči. Hrana za dušu i za tijelo u svakom pogledu, kutku, detalju, okusu, ukusu…

Klopa4
Klopa6

********

Uzimamo prijekopotrebnu pauzu kako bismo odradili fjaku (= stanje duha i tijela kad se čoviku ništa ne da radit) i odlazimo ju odguštati na štekat kafića na apotekarski biloj splitskoj rivi prije lagane šetnje prema mlađem “potomku” obitelji Bokavšek –Bokamorri.

BOKamorra

Split je grad koji ima dušu što te čvrstom rukom steže na svakom koraku i ne da ti disat’ ni na tren. Bez obzira hodaš li kaletama grada, gurajući se kroz more turista i pogledom pokušavaš upiti svu bogatu raskoš povijesti, arhitekture, kulture, trenutnog muvinga, novih dućana, restorana, kićenih ponistara s kojih se protežu konopi (u Splitu kažu sušila) na kojima vise svježe oprani lancuni (osjećate li u nosnicama miris omekšivača?)… Ili su zastrti škurama da svitlo ne ulazi…

Ili hodaš splitskom rivom koja svojom novim, pomalo svemirskim, izgledom može poslužiti kao scenografija za neki novi nastavak StarTracka.

Ali to ne čudi. Nikoga ne treba. Jer Split je takav. Svoj. Tvdoglav. Naivan. Ponosan. Drugačiji. Pun dišpeta, rekli bi po domaći.

********

I nakon obilne spize u Bokeriji, odmorni, a ipak lakši za dobar mililitar znoja (i valjda ipak i malo kalorija) što je splitska žega isisala iz nas, potpuno međusobno usklađeni i pomireni (a tko ne bi bio nakon tolike lipote), spremni smo na uživanje u kasnopopodnevnom ledenom koktelu i zalogajčiću ukusne pizze. Lagana nas šetnjica vodi do zapadne obale rive gdje nas čeka Luka (Lorenin momak, ne brat☺), elegantno utegnut u šarmantnu odoru konobara, u prvom dining pizza restoranu – Bokamorri, pizzaurantu i coctail baru.

Collage_Boka

Moja ekipica (umorna jadna) odmah se baca u jedan od separe iza kojeg se šepuri zid prekriven bocama tanqueraja. Ja s fotoaparatom oblijećem po prekrasno uređenom prostoru ne znajući što bih prije snimila. Lijepim se za krušnu peć ručno izrađenu i obloženu napuljskim mozaikom. Divim se glamuroznom šanku prekrivenom zelenim mramorom koji krasi prednji dio restorana, a iza kojeg šarmantni barmeni rade mirakule s kolekcijom od više stotina vrsta alkoholnih pića poredanih u dvije piramide iznad kojih se proteže pitoreskni vitrage.

Bokamorra8
Bokamorra7

Proučavam mala remek-djela talentiranog grafičkog dizjnera Saše Pocrnića, personalizirane postere koji krase zidove Bokamorre i svaki od njih priča neku svoju priču sa zajedničkim nazivnikom – Viva la Dolce Vita. Nisu na prodaju, ako pitate. A većina koji dolaze – pitaju.

Bokamorra5
Bokamorra4
Collage1
Bokamorra3

Dok moji vrijedni “suradnici” tamane fantastičnu “slatku” pizzu Smokvizzu kao da nisu izili ništa cilu vječnost, uspjevam ukrasti koji zalogaj te divote sačinjene od tijesta od rogača, maslinovog ulja, sira stracciatelle, suhih smokava, pistacia i kozjeg sira. Ta lipotica, kao i mnoge druge stanovnice ovog pizzauranta, pomno i duhovito osmišljenih imena – Marghajito, Cheezus, Porco mio – djelo su ruku i uma pizzaiolo majstora Raje.

Bokamorra11
Bokamorra12

I ovdje se za unutrašnje uređenje pobrinula Ela. Sve ono što je zamislila, tata Bokavšek prenio je na papir. Ideja obitelji bila je da stvore nešto posebno, drugačije. I u vizualnom i konceptualnom duhu. Klasične pizzerije u kojima zalogaje zalijevamo pivom ili s Pipi (sjećate se Ane Sasso?) – zamijenili su potpuno suprotnim konceptom… i onda ga razvili do kraja. Vole reći da su stvorili novu generaciju pizzerije… U Dalmaciji, ali i šire. Osim ugode za oči, ugodu za nepce garantiraju vrhunskim namirnicma koje koriste u pripremi pizza, a većina njih dolazi ravno iz Italije na tjednoj bazi.

Ako već nisam uspjela ukrasti koji zalogaj pizze više, trudim se to nadoknaditi (a ne pada mi teško :-)) uživajući u koktelu koji je Marin Karinja spravio za mene. I ne samo za mene, naravno… Ali volim malo maštati☺!

Bokamorra13
Bokamorra14

Gimsome berries mu je ime, a sastojci mu zovu na još: Tanqueray gin, sirup od čaja maline i jagode, St. Germain liker od bazge, rhubarb amaro i sok od aronije.

Marin je mladi, nadareni barista koji svoje vještine razvija po cijeloj Europi, a puno je naučio i od Marijana Maksana, coctail majstora zagrebačkog Dežman bara, koji je i ostatak mlade ekipe Bokamorre uveo u čari spravljanja koktela. A u Bokamorri ih možete probati čak 24 – 12 signature koktela i 12 klasika. Tako je bilo tada, ali naravno uskoro dolazi i zimska kolekcija koktela (šapnuo mi je jedan splitski Galeb). Kao i “nova kolekcija” pizza: Capula Caramelizata, Che Kozica, Mortadelicious, Seljanchizza, Slatkizza… Pa odlučujem definitivno i doživotno preseliti u Split i ostati ovdje zauvijek. A ekipu šaljem za Zagreb. Šta da vam kažem – pari mi da ću se sigurno morat’ vratit’!

Bokamorra9

I riči i slije: Lidija Šeatović za MLZ

Članci koji bi vam se mogli svidjeti

FullSizeRender 18
ŽIVOT U KRIGLI PIVA
September 30, 2017
IMG_4116
JEDAN DAN U GRAZU
July 03, 2017
IMG_9029
NA KORAK DO MICHELINOVE ZVJEZDICE
June 15, 2017
MMia
SAY CHEESE!
June 08, 2017
Processed with VSCO with a5 preset
BO BO BOTANIČAR!
April 24, 2017
IMG_20170314_135513
KAKO DA NE
April 22, 2017
cover
JEDI, MOLI, VOLI… # VOL. 3
January 02, 2017
london1
FRIZURA, KULTURA I JEDNO PUTOVANJE
December 08, 2016
caj10
ČAJ SE PIJE SVIM OSJETILIMA
December 01, 2016

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena * su obavezna.