HotSpot | My little Zagreb

Kad su Alex i njegova supruga tijekom travnja 2014 putovali Hrvatskom, zaljubili su se u njene prirodne ljepote, ali i stil života koji nije toliko užurban. U kojem uvijek ima mjesta za obitelj i prijatelje i stil života kojem smisao nije jedino posao nego i uživanje u životu i malim stvarima. Stoga su se odlučili iz Kine preseliti u Zagreb i ponuditi Zagrebu nešto za što su mislili da nedostaje – mjesto na kojem se može uživati u dobrom čaju.

Na lokaciji Ilica 107 otvorili su JING YUAN Teahouse. Možda će vam se na prvu učiniti kako je to još jedna prodavaona čajeva u gradu no odlučite li ući unutra, doživjet ćete potpuno novo iskustvo.

“Tražio sam mjesto koje je pomalo skriveno i za koje ne možete odmah s ulice dokučiti kako izgleda unutra”, priča nam Alex dok uživamo u trećem (i najboljem) točenju crvenog čaja. A kad uđete u Teahouse, odmah će vas preplaviti osjećaj smirenosti: prava atmosfera za uživanje u ceremoniji čaja.

Prije nego su doselili u Hrvatsku, Alex je prošao školovanje za majstora ceremonije čaja, što mu je do tad bio samo hobi (imao je prilično ozbiljan posao u poznatom švedskom lancu namještaja ). Danas to znanje prenosi na zaposlenicu Lakšmi, koja se sprema postati majstoricom.

Uloga majstora ceremonije čaja je da odredi tempo ispijanja čaja, kako to ne bi bilo prebrzo ni presporo, da odredi koji čaj kome odgovara, prema karakteru, energiji koju odašilje i povratnoj informaciji koju mu da. Listići čaja prelijevaju se kipućom vodom i potom pretaču u male šalice. Ovisno o kategoriji čaja, a ima ih šest: zeleni, žuti, oolong, tamni, crveni i bijeli, ceremonija ide dalje.

Za naš, crveni čaj, prvo je točenje izlio jer je previše gorko, drugo je točenje posluženo, treće i četvrto također (za crveni čaj ta su dva točenja najukusnija), a zbog jakosti čaja, on se može poslužiti i do sedmog točenja. Pije se u malim šalicama, kako bi se u potpunosti osjetila aroma čaja.

“Čaj se pije svim osjetilima”, kaže nam Alex. Listići čaja mogu se dodirnuti, osjeti se toplina čaja kroz šalicu koju držite u ruci, čaj se prije pijenja pomiriše, promatra se njegova boja… Piti čaj u kineskoj je tradiciji najbolji način održavanja zdravlja jer pomaže tijelu da se prilagodi uvjetima u kojima se nalazi. “Zato smo u ovo jesensko jutro poslužili crveni čaj, koji će nas zagrijati”, objašnjava. Ispijanje čaja ima veliku ulogu u kineskoj tradiciji, a ono je i metafora za život.

“Kao što ste vidjeli, prvo točenje crvenog čaja koje smo pili imalo je gorak okus. Takav je i čovjek u mladosti: najvažnije mu je kako se on sam osjeća, nije ga baš briga za druge te za okolinu ostavlja gorak dojam. Treće i četvrto točenje bili su puno blaži. To je razdoblje života u kojem čovjek počinje brinuti za druge, više nije sam sebi na prvom mjestu te je i za okolinu puno blaži. Zadnje točenje uopće neće biti gorko, bit će posve blagog, mirnog okusa. To je razdoblje života u kojem čovjek nauči prihvatiti život kako dolazi i u kojem mu je sve u redu jer on je iznutra miran”, objašnjava nam Alex.

Iako se u kineskoj tradiciji u čaj ne dodaje ništa na što smo mi navikli, poput šećera, mlijeka ili limuna, u zadnje se vrijeme uz čaj zna poslužiti i limun, ali i dodati mu neke puno egzotičnije stvari, poput osušenih cvjetova ruže. Uz čaj se poslužuju i jednostavni kolačići koje će u JING YUAN Teahouse uskoro imati u ponudi. Ako ste stoga u potrazi za svojim zenom, zašto ne početi šalicom čaja?

Tekst: Diana Martinaj

Fotografije: Željka Mikulčić

1. Prosinac 2016.
drink, food, health, hotspot

ByDiana

CityBreak,HotSpot

IMAŠ GAJBU?

Nakon što sam na njihovoj Facebook stranici vidjela fotografiju raw torte od borovnice, maline i kakaa, više me ništa nije moglo spriječiti u odlasku u Vlašku, u Gajbicu, kako bih isprobala najnovijeg člana naše slatke Vlaške. I to mi je vjerojatno bila najbolja odluka tog dana (pojesti kolač nikad nije loša odluka, posebno ako je zdrav!).

Kad je simpatični vlasnik, za kojeg sam nekoliko minuta poslije saznala da se zove Mario, došao do stola i upitao kakav je kolač, našli smo se u razgovoru koji je potrajao i potrajao, a u kojem mi je, između ostalog, ispričao i kako je došao do ideje na Gajbicu. “Skoro sam završio u odvjetništvu. No kad sam počeo razmišljati o tome što bih zapravo htio biti u životu, shvatio sam da bih htio biti sretan”, sa smješkom će Mario. “Nikad nisam znao ni crtati, ni pjevati, ali kreativnost sam oduvijek pokazivao u… kuhanju. Kad sam još bio student vegetarijanac, u Zagrebu mi je nedostajalo mjesto gdje bih mogao pojesti nešto toplo i kvalitetno te su svi ti razlozi doveli do otvaranja Gajbice”.

Gajbica je mjesto u kojem možete pojesti obrok od najkvalitetnijih namirnica. Mario ih svakog jutra donosi s Dolca i onda sate i sate provodi u kuhinji kako bi svoje vjerne goste (kojih je iz dana u dan više!!), dočekao ukusan ručak ili nova kombinacija okusa u desertu. U Gajbici možete jesti juhe, salate, fritaje i zdrave deserte te popiti čaj, kavu ili hladno prešani sok, za čije spravljanje koriste Vervita aparati.

Ovom zaljubljeniku u zdravu hranu dali su veliku podršku kad je započinjao svoju poduzetničku priču. Osim toga, u želji da namirnice koje koristi budu što kvalitetnije, Mario surađuje i s Farmom, od kojih nabavlja začine, orašide, žitarice i čajeve.

A pozitivna reakcija ljudi na ovaj ugodan prostor, njegovog simpatičnog vlasnika i bogatu ponudu ukusne zdrave hrane u kojem svi mogu pronaći nešto za sebe (i oni koji jedu meso, i vegetarijanci, ali i vegani, oni koji izbjegavaju gluten…) ne može izostati. Mi smo bili, probali i uvjerili se – red je na vama !

Fotografije: Lidija Šeatović za MLZ

28. Kolovoz 2016.
food, healthy, hotspot, restaurant

ByAna Lucin

CityBreak,HotSpot

ŠTO SE DIDU SNILO…

Uz dužno poštovanje suvremenim kulinarskim trendovima, nacionalnim kuhinjama i fuzijama na tanjuru, gastronomski laici poput mene, odgojeni na dalmatinskoj spizi, uvijek se najradije vraćaju mjestima koja ostavljaju okus “domaćeg”. Svaka rasprava o tome gdje bismo mogli jesti uglavnom završava istom rečenicom: „Ma, idemo u Didov san“. Riječ je o jednom od onih mjesta koje biste najradije zadržali samo za sebe, ali malo je onih koji još nisu čuli za Didov san, a i definitivno zaslužuje mjesto na našem portalu. Valja napomenuti da se u Zagrebu nalazi na dvije lokacije. Jedan je smješten na Kajzerici, dok se drugi nalazi na Gornjem gradu, u Mletačkoj ulici. Konoba na Kajzerici od potonje se razlikuje isključivo veličinom prostora, no baš nam je zbog intimnije atmosfere gornjogradska puno draža.

Ova tipična konoba dalmatinske zagore na zagrebačkoj gastronomskoj sceni nametnula se prvenstveno zahvaljujući ponudi specifičnih tradicionalnih jela, spajajući istovremeno bosansko-hercegovačku i mediteransku kuhinju. Ipak, ono što Didov san čini posebnim nije isključivo ponuda jela i pića, već cjelokupna atmosfera, koja stvara dojam da ste svratili nekom poznatom na ručak, a ne da ste tek jedan od klijenata u ugostiteljskom objektu.

Toploj, domaćoj atmosferi dosta pridonosi rustikalno uređen interijer koji vas odmah teleportira u neka starija, ležernija vremena, ali u konačnici je za cjelokupnu sliku ipak najzaslužnije osoblje. Ovdje je važno naglasiti da taj osjećaj nije nastao s vremenom, već je upravo to razlog zbog kojeg mu se od prvog dolaska redovito vraćamo.

Od predjela treba izdvojiti slane uštipke sa sirom iz kace, kajmakom ili sirom iz mišine, soparnik, pršut, pečenicu, slaninu, paški sir s kaduljom i puževe. Mi se uglavnom ubijemo već s platama, uz koje obavezno naručujemo i raštiku.

Brudet od jegulja i žaba jedan je od njihovih najpoznatijih specijaliteta, no osobno su mi najdraže kombinacije mesa i povrća u Didovoj i Babinoj tavi. Preporučujemo i hobotnicu ili teletinu ispod peke, s napomenom da ih je potrebno unaprijed naručiti.

Kada je u pitanju ponuda pića, vinska lista je standardno bogata kvalitetnim hrvatskim vinima, no nećete pogriješiti ni ako naručite njihov domaći Vranac ili Kujundžušu. Među desertima najdraže su nam tradicionalna imotska torta koju pripremaju po jako starom receptu, kao i rožata. Naravno, ako vam za slatko uopće ostane mjesta.

Fotografije: Didov san

20. Lipanj 2016.
food, hotspot, recepie, restaurant

ByMy Little Zagreb

CityBreak,HotSpot

SLATKA VLAŠKA

Možda proljeće i nije najidealnije vrijeme za retrospektivu cool slastičarnica u gradu (jer sitno brojimo do prvih isprobavanja novih badića u bezobzirnim kabinama shopping centara koje otkrivaju sve naše nesavršenosti do bola), nismo se mogle othrvati novim, lijepim, zavodljivim “curama” koje nezaustavljivo šprintaju naprijed i daleko iza sebe ostavljaju stare gospođe nespremne da se prime u koštac s novitetima, kvalitetom, individualnim pristupom, nekim novim marketinškim alatima… Odlučile smo zato podnijeti žrtvu (imamo dobar ekskjuz/moto: sve za posao) i oprobati još taj posljednji put prije plaže, ljeta i bikinija tu finu slasticu pa makar sutra crkle od gladi. Odvježbale zilijun trbušnjaka. Stavile flaster na usta.

U nekoliko posljednjih godina, zagrebačka gastro scena zaista je procvjetala i svako malo otvara se neki novi kafić, bistro, zalogajnica… Novih slastičarnica ima napretek, no odlučile smo napraviti nevelik đir po staroj Vlaškoj jer su se u toj našoj maloj obrtničkoj ulici na samo parstotinjak metara udaljenosti smjestile nove slatke neodoljive zavodnice. Pa krenimo:

BRITISH STYLE

Neki se sa studija iz Londona vrate s britanskim naglaskom, a neki s idejom za posao. Jedna od takvih je i Stella Fortuna, koja je, oduševljena engleskim desertima, u zagrebačkoj Vlaškoj otvorila slastičarnicu Cup&Cake. “Ideja o kolačima nije došla preko noći. Nakon što sam odlučila izaći iz korporativnog biznisa, nazvala sam prijatelja koji je u to vrijeme pokretao Cookie Factory i rekla mu da bih pekla kolače. On je mislio da se zezam, no nekoliko mjeseci nakon tog razgovora pekla sam kolače u Cookieju. U isto je vrijeme moja poslovna partnerica Monika Kos sudjelovala u priči oko Kulinarijata i Mak na konac. Nakon nekog vremena, odlučile smo se na suradnju i dogovorile se da ćemo Zagrebu ponuditi nešto novo – tradicionalne britanske slastice”, kaže nam Stella.

A kad uđete u ovaj mali, ali ugodni prostor i ugledate sve te silne kolače, muffine i mnoge druge delicije, ne znate otkud početi. “Mnogo ljudi to ne zna, ali cheesecake je zapravo originalno engleski. Usprkos tome, ljudi su malo skeptični kad prvi put dođu, prvenstveno zbog kombinacije sastojaka na koje nisu navikli, poput primjerice bijele čokolade, zelenog čaja i krem sira u kolaču Elizabeth. No s prvim zalogajem sve predrasude nestaju“, kaže Stella. Jedan je od najpoznatijih kolača onaj kraljice Viktorije, koji je poslužen i na njenoj svadbi. “Sastoji se od biskvita s maslacem, šlaga, džema od malina i svježeg voća. Osim njega, neki su od najpoznatijih britanskih deserata razni tartovi, lemon curd i pudinzi”, priča nam Stella dok sjedimo na terasi kafića i pijuckamo finu kavicu. Osim kolača, u Cup&Cake u ponudi imaju i čajeve u listićima iz Harisse, tako da se uistinu možete osjećati kao da ste nakratko svratili u London.

FRANCUSKI ŠIK

Doslovce deset koraka od Stelle i Monike (kunemo se, brojali smo) mlada nas je Mia Salman ugostila u raju modernog slastičarstva, slastičarnici Meet Mia. “Kad me pitaju kako sam se odlučila na ovaj korak, odgovorim da jednostavno volim raditi kolače“, smije se Mia. A kad nešto volite i u tome uživate, onda nemate problema ni s inspiracijom.

“Svaka dva do tri tjedna u ponudi imamo nešto novo, a gotovo svi kolači koje imamo rađeni su po originalno mojim receptima“, kaže. Mia se “razlikuje” od ostalih po modernom pristupu izradi slastica. “Ono po čemu je moderan pristup drugačiji jesu okusi i oblici. Puno se toga kombinira, koriste se začini, kolači nisu previše slatki nego su jednostavno bogati okusima. Osim toga, oni se rade svaki za sebe, gotovo da nema kolača koji je primjerice u obliku torte pa se reže na šnite“, objašnjava. Kolačima često nadjene ime po prijateljicama, a nas je ponudila s Queen Niki i Snowwhite, koji sadrže i tonku. I dok se rastapamo u slasticama (i mljackajući izgovaramo “uuuu kako je fino, aaaa divotica…”) u preslatko uređenom prostoru, Mia nam objašnjava da tonka nije jedna od njezinih prijateljica, nego začin koji jako voli koristiti jer se slaže sa svime. Mene je podsjetio na okus cimeta, Lidiju na kokos, a Anu na vaniliju. Želite li otkriti na što vas podsjeća, i naravno ne samo radi toga… obavezno navratite upoznati Miu 😉

FINO, FINO...

I onda smo smogle još malo snage i došetale se do kipa Šenoe (čiji je tata btw bio biskupski slastičar) te se stropoštale za okrugle roze stolove ukrašene decentnim cvijećem kako bismo proćaskale s našim posljednjim domaćinom – vlasnicom slastičarne Fine torte. A upravo je taj domaći pristup i domaći način izrade kolača, uglavnom torti, ono čime se vlasnica Silvija Trbara osobito ponosi.

“Počela sam od doma, iz svoga podruma. Na početku sam imala internetsku dostavu, a onda prije dvije godine našla ovaj prostor koji je potpuno zadovoljio moja očekivanja. Moja pomoćnica i ja radimo sve same. Kreme kuhamo “ručno”, ne koristimo nikakve umjetne smjese, umjetna sladila… čak i u kavu stavljamo svježe mlijeko”, priča Silvija. I dok uživamo u Imotskoj torti, Silvija ističe da je torta Dora (koja je dobila ima po Dori Krupićevoj) ipak (možda) zvijezda kuće jer je sa svoja tri sloja biskvita, bademima, malinama, kremom od vanilije i likerom od maraskina “najtraženija”. Ime slastičarne došlo je također prirodno. Silvija je rođena Bosanka, a u… ”Bosni je sve fino…;-) fina cura, fin dečko, pa čak i fin sprovod (smije se Silvija), pa mora biti i fina torta.” A i kava je fina, dodajemo i desertna vina koja poslužuju… dakle, fino pravac u Fine torte za koju dižemo čašu gore!!!

I tako, to je bilo to! Imale smo još ideju posjetiti i slastičarnicu Amelie. Zapravo, to smo i učinile s par dana zakašnjenja, no vlasnica je zaboravila na naš dogovor i nije se pojavila. Bez obzira na to i uz moto “no hard feelings” (kasnije smo dobili ispriku) počastile smo se Amelie tortom i kavicom skupljajući snagu za nove blogerske zadatke koji su nam taj dan ipak iskazali dobrodošlicu. Imali smo i najbolju namjeru poslikati gizdavu Amelie, no Lidiji je baterija od fotića ostala doma pa je i to propalo! Eto, nije nam Amelie (bila) suđena. Tako to nekad u životu biva. A koga nema (u tekstu), bez njega se može… kaže stara narodna!

Napisale i probale: Lidija Šeatović, Diana Martinaj i Ana Hečej

Fotografije: Lidija Šeatović

1. Svibanj 2016.
desert, food, hotspot, recepie

ByDiana

CityBreak,HotSpot

KUĆA OD KRUMPIRA

Zagrebački ljubitelji krumpira već jako dobro znaju za adresu Potato Housea, a ako niste sigurni u svoju ljubav prema krumpirima, nakon posjete Masarykovoj 19 počet ćete ih obožavati. Ideja mladog poduzetnika Tomislava Jozića rodila se tijekom brojnih putovanja kad je primijetio da Zagrebu nedostaje mjesto na kojem bi se svakodnevno posluživala ukusna topla juha i krumpiri s mnoštvom različitih priloga. “Volim putovati, volim jesti i oduvijek smo ukusno i dobro jeli te sam htio povezati svoje dvije ljubavi i Zagrebu ponuditi nešto što dotad nije postojalo. U studenom 2014. otvorili smo Potato House, na što su ljudi jako dobro reagirali. To nas je samo potaknulo da neprekidno usavršavamo svoju ponudu i budemo sve bolji i bolji”, kaže Tomislav.

A u Potato Houseu svakodnevno možete birati između nekoliko zaista vrhunskih juha, od kojih prvo mjesto popularnosti zauzima boršč. “Moja mama je Ruskinja te je zapravo ona obučila našeg kuhara za pripremu ovog ruskog specijaliteta. Boršč je omiljen među Zagrepčanima, kad ga jednom probaju, više se ne odvajaju od njega”, kaže Tomislav.

10359549_681521321962116_2283914807036832846_n

Što se krumpira tiče, svakodnevno se može birati između pet i šest hladnih te pet i šest toplih priloga. Prilozi za krumpir potječu iz različitih kuhinja: kavkaske, azijske ili pak meksičke. Moj je favorit povrće na gruzijski način, a Tomislav nam otkriva kako su Zagrepčani oduševljeni piletinom u kikiriki umaku. No tu inovativnosti nije kraj – u ponudi su i američka gazirana pića, koja zapravo ne možete probati nigdje drugdje.

“Želja nam je ponuditi nešto drugačije. Zbog toga stalno iskušavamo nove recepte i eksperimentiramo s okusima. Kuhamo na domaći način, a po namirnice svakog dana idemo na Dolac kako bi one bile što kvalitetnije. Kad smo zadovoljni nečim, ponudimo to našim gostima na probu. Tek ako su i oni zadovoljni, naša ideja juhe ili priloga ide u svakodnevnu ponudu. U ponudu planiramo uvrstiti i deserte”, otkriva nam Tomislav.

Fotografije: Lidija Šeatović za MLZ

31. Ožujak 2016.
food, hotspot, potatoe

ByMatea

CityBreak,HotSpot

DAŠAK RUSIJE U ZAGREBU

Cure, predlažem da započnemo ovo druženje čašicom votke od brezinih pupoljaka – uz osmijeh je servirala ovu sjajnu ideju koju nismo mogle odbiti mlada poduzetnica Anastasija Knežević i već me, i prije nego smo krenule, “kupila”. Votka se, i to nimalo slična onoj po kakvoj pamtimo svoja prva pijanstva, drži u zamrzivaču te je njeno stanje lagano kristalizirano (a i čašice su, naravno, ohlađene, kak se šika). Ispija se naiskap, a nakon što je popijete, trebate lagano izdahnuti kroz nosnice, a nikako otvoriti usta da bi doživljaj bio potpun.

Svatko ima svoj način s votkom, doduše, a navodno ju je jedan od omiljenih nam Rusa, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, volio piti već za doručak. Odgrizao bi komad crnog kruha, zalio votkom te sve skupa prožvakao – tvrdio je da je upravo takav način pijenja votke najzdraviji (ili bar tako tvrdi Pavel Fokin u njegovoj biografiji ‘Dostojevski bez uljepšavanja’).

No vratimo se mi u Zagreb. Ne, nismo presjekle radni/kišni tjedan skoknuvši do Moskve – naš gastro put u Rusiju počeo je i završio u Zagrebu – u dućanu Ruske delicije koji se pomalo samozatajno smjestio u veži Vlaške ulice na broju 19.

Anastasija, vlasnica i voditeljica dućana, rođena je Sibirka koja se s mamom doselila u Hrvatsku prije više od dvadeset godina. Iako joj se, dok govori šarmantno ”čuje” naglasak, hrvatski govori kao da joj je materinji, a u Zagrebu je, osim poslovnog, svila svoje obiteljsko gnijezdo. Posjetila je i Sibir prije nekoliko godina, no kaže kako ne bi mogla zamisliti da se više vrati ondje. Barem ne za stalno. Previše je surovo, kaže nakon što ga je doživjela ponovo odraslim očima, i nema u njemu ovog malog slatkog života na kakav je navikla u Zagrebu. No srce i navike i dalje su ostale ruske.

– Ruska je kuhinja kombinacija francuske i azijske. Jedemo jako puno morskih algi na salatu što je jedna od tajni ljepote Ruskinja – alge šalju u štitnjaču dozu joda koji kožu čini blistavom – objašnjava nam dok pijuckamo ruski pjenušac, a kiša polako gubi snagu.

Da ne ispadne kako samo cugamo i to u radno vrijeme jer još nije ni 16 sati, Anastasija nam servira neke od ruskih delicija koje prodaje Zagrepčanima u svom istoimenom dućanu.

– Probajte ove kanapee. Ovi su s dimljenom jesetrom, jednom od najpoznatijih ruskih riba koja daje čuveni crni kavijar čija je cijena i do 100 eura za 100 grama, a prodajemo ga i mi ovdje. Jesetra se suši zajedno s kožom zbog čega zadržava puninu okusa – upućuje nas Ana polako u tajne ruske gastronomije. Mi Hrvati (kakva sintagma :D) u nedostatku ideja novaca najčešće pribjegavamo svinjetini kao najjednostavnijem rješenju, objašnjava, dok Rusi svoju kuhinju temelje mahom na ribi. Kušamo i kavijar koji je ovdje apsolutni prodajni hit s obzirom da su cijene više nego razumne (80 kn).

Koji je profil kupaca koji zalazi u njen delikatesni shop (koji je razbio učmalost ZG gastro ponude te je na istoj adresi od 2014.), zanimalo me. Zalaze svi, od prolaznika namjernika, umirovljenika, sunarodnjaka sa zagrebačkom adresom, studenata do gastro-znalaca. Za svakog će se ovdje naći ponešto.

Svježe namirnice dolaze svakog petka i to iz Njemačke jer je put kraći, a proizvodi koji dolaze garantirano su svježi.

Nakon reda slanog, došao je red na slatko – kušamo zefir, čuvenu rusku slasticu koja se radi od bjelanjaka, pirea od jabuka i morskih algi, sve preliveno čokoladom.

Halva, čija nam je turska inačica poznata otprije, u ruskoj se varijanti radi od suncokreta i nije toliko slatka, no sjajno paše uz pjenušac. Na stolu su i ruski medenjaci, no pažnju nam privlači sguščonk – koncentrirano mlijeko sa šećerom koje se čuva u malim konzervama – i ima okus najfinije bijele čokolade (ili je to od pjenušca, ne znam, ali moje nepce je o-du-šev-lje-no). Anastasija ga zove medom od mlijeka – jer je riječ o punomasnom mlijeku (8%) iz kojeg je izvučena vlaga nakon čega se ukuhava sa šećerom, a Ruskinje ga najčešće koriste kao filu za palačinke. Naše ga cure kupuju i za izradu kolača, dok se prave Ruskinje u takve DIY slastičarske aktivnosti ne upuštaju kući (ionako postoji toliko sjajnih slastičarnica). Sve mi se više sviđa ovdje, priznajem.

Kad smo već kod slatkog, u shopu možete nabaviti i razne vrste čokolada, no ono po čemu su ruske specifične je udio kakaovca u njima. Dok domaće čokolade imaju raspon od pet posto kakaovca naviše, ruska se čokolada ne može tako nazivati ako udio kakaovca u njoj nije minimalno pedeset posto! Zanimljivo.

A uz što najbolje paše čokolada? Uz čaj. Crni, naravno, koji se u Rusiji pije tri puta dnevno – odmah nakon buđenja, poslijepodne i navečer i uvijek uz neizostavnu kap mlijeka. Kavu piju rijetko, eventualno u kafićima, i to unazad nekoliko desetaka godina otkad je ispijanje kave postalo way of life.

Postoji i polica posvećena pivama koje dolaze s Baltika i čija je receptura priča za sebe, kao i (da se vratim na početak priče) votke koje ćete najlakše uočiti jer se nalaze odmah iznad blagajne (pažnja mi zastaje na feferonki – votki u kombinaciji s medom i feferonima, mmm).

No moramo nešto ostaviti i za sljedeću posjetu Anastasiji i njenim Ruskim delicijama, koje će se, prilično sam sigurna, odsad naći i u mom gastro adresaru.

Fotografije: Lidija Šeatović za MLZ

2. Ožujak 2016.
city guide, food, hotspot

ByDiana

CityBreak,HotSpot

KUĆA ZAČINA

“Putujući po svijetu i upoznavajući nove gastro običaje i trendove, imali smo prilike upoznati veliku paletu raznih okusa – od začina, mješavina začina, pa sve do čajeva ili posebnih pripravaka koji se koriste u kuhinji. Dio okusa i mirisa koji su nas osvojili diljem svijeta željeli smo donijeti i u Zagreb. Tako se rodila ideja otvaranja “boutiquea” začina i čajeva koji smo nazvali Harissa Spice Store, a koji na svojoj adresi u Masarykovoj ulici, u centru Zagreba, već tri godine nudi više od 150 odabranih vrsta čajeva te više od 250 odabranih vrsta začina i začinskih mješavina vrhunske kvalitete”, započinju priču o jednoj od najmirisnijih zagrebačkih trgovina, Matija Paskaš i Ana-Marija Petrić, vlasnici Harissa Spice Storea.

U Harissi u ponudi imaju visokokvalitetne proizvode renomiranih svjetskih proizvođača, poput The Ginger People kolekcije proizvoda od eko đumbira s Fidžija, do vrhunskih ekstrakata s potpisom Nielsen Masseyja ili balzamičnih octeva iz talijanske tvornice – Piazza di Modena. Veliku pozornost pridaju i kvaliteti proizvoda, njegovom skladištenju i pakiranju za krajnjeg kupca te smatraju da je to ono što njihovi kupci, bilo da su vrhunski chefovi ili zaljubljenici u gastronomiju, prepoznaju kao znak kvalitete. A ono što kupci traže, iz njihovog iskustva,ovisi o sezoni.

“Potražnja se mijenja ovisno o sezoni, no podjednako se traže i začini i čajevi. Primjerice, kada je sezona blagdana i pripreme slastica, zanimanje kupaca je usmjereno prema začinima za kolače, a kada zasja prvo toplo proljetno sunce i počne sezona roštiljanja, traže se posebne mješavine začina za marinade. Svaki dio godine ima svoje specifičnosti”, kažu Matija i Ana-Marija. Prvi Harissa Spice Store otvoren je krajem 2012. godine u Masarykovoj, a druga trgovina otvorena je u City Centru One West u Zagrebu. Ako ste pak više skloni kupovini putem interneta, u Harissi su spremni i za to – cjelokupna ponuda začina i čajeva, a i namirnica koje od milja zovu “slatki zub”, također je dostupna putem internetske trgovine na www.harissa.hr.

Fotografije: Harissa

5. Veljača 2016.

ByLidija

CityBreak,HotSpot

GDJE SE PIJE NAJBOLJA KAVA U ZAGREBU?

Kada je kava u pitanju, mene nije baš lako zadovoljiti (~~molim, bez primisli bilo koje vrste i dodatnih pitanja~~). Vrlo sam zahtjevan klijent. Želim kvalitetnu kavu, u lijepoj šalici, srčeko od pjene, ugodan ambijent s pogledom na nešto, pepeljaru iz koje cigareta ne ispada, vodu u dizajnerskoj čaši, smješak i par ljubaznih riječi konobara (Izvolite, mlada damo…). Mislim da na to imam pravo jer sam veliki ovisnik. Poklonik tog čarobnog napitka. I nije mi teško taj luksuz platiti par kuna više.

Postoje mjesta u gradu u kojima ćete dobiti nešto od spomenutih kriterija, ali na žalost jako ih je malo u kojima ćete dobiti sve. Recimo u kafiću Living Room u Arena centru dečki me uvijek oslove da Mlado damo… i to je potpuno ok. A i kava nije tako loša:-)

Kratka, duga, espresso, s malo toplog, s malo hladnog mlijeka, bijela kava, capuccino, machiatto… Usluga na žalost ne prati moj entuzijazam, pa ću, naručim li neku od gore spomenutih, često dobiti klasičnu tipsku šalicu s logom proizvođača, do vrha napunjenu mlijekom čija me svijetlo-smećkasta pjena nepovjerljivo gleda. O znakiću srca mogu samo sanjati. A kamoli ga fotkati za Instagram. Kafića u Zagrebu zaista ima bezbroj, vjerojatno jednako po glavi stanovnika koliko i frizerskih salona, no samo se u nekima zaista pije vrhunska kava. U (manje-više) ugodnom ambijentu.

Skandinavski šik

Express bar mali je kafić u samom centru grada u kojem se može uživati u ispijanju odlične kave. Ljeti sam guštala na terasi (street coffee style), a u ovim zimskim mjesecima uvučem se u prostoriju u unutrašnjosti u kojoj se (naravno) smije pušiti (ahhhhh… ti poroci)… nekako imam osjećaj da me nitko ne može naći. I sređujem jutarnje misli na miru. Sama sa svojom prvom jutarnjom kavom. I mobitelom. Ambijent je tako tipično (za naše podneblje) skandinavski: svijetlo drvo interijera, bicikl na zidu… Silno potrebna egzotika, kada je (ne samo) kava u pitanju nalazi se u atraktivnoj ponudi kave. Možete birati između različitih vrsta brazilske, etiopijske ili kolumbijske, ako vam te razlike život znače. Živi li u vama ipak više europski slobodarski duh, svakako probajte i onu iz najpoznatije berlinske pržionice The Barn! Ili jednostavno naručite kavu s mlijekom. I guštajte!

Express bar, Petrinjska 4

Kofeinski hram

Kafić Eli’s Caffe na najpoznatijoj zagrebačkoj ulici, uređen minimalistički idealno je mjesto za (odnedavno vrlo brojne) turiste s dalekog istoka jer će se oni u tako malom prostoru osjećati kao – u svojoj dnevnoj sobi (kao npr. Skandinavci u Express baru – vidi gore). Nije ucrtan na mojoj uobičajenoj ruti, pa sam ljetos baš ono s namjerom otišla do Eli’s-a da probam tu “najbolju kavu u Zagrebu” – kako tvrde gradski analitičari. Vrijedilo je truda jednog kavopije pušača koji je morao stajati vani, znojiti se na plus četrdeset (znam, čudno zvuči sada), stiskati se na uskoj daščici kod prozora i slušati brujanje tramvaja po šinama. Egzotičan doživljaj. No kako čujem (čitam) Nik Orosi, vlasnik Eli’sa, najuspješniji barista u Hrvatskoj (poznatiji kao no logo, just taste! ), uskoro otvara novu lokaciju, a bit će i prostor za pušače. Obećao je – na Instagramu.

Eli’s Caffe, Ilica 63

Dvostruki užitak

Na gradskom trgu najljepšeg imena (Cvjetnom) kava se može piti u beskonačnom broju kafića, no u istima uglavnom možete uživati – u lijepom pogledu na cvijeće, djecu i golubove. Izvrsna kava zapravo se pije u malenom kafiću, uvučenom u vežu i uređenom u industrijskom, pomalo hipsterskom stilu. I ja ju često pijem tamo jer mi je blizu redakcije (iako nisam hipster). Manje sada u zimskim mjesecima jer je u samo jednoj prostoriji kafića opremljenoj velikim stolom za zajedničko druženje (fora) – zabranjeno pušenje. Koncept su osmislili dvojica Matija. Shvativši da Zagrebu fali pržionica kave, jedan Matija je otvorio pržionicu u ulici Jurja Žerjavića, tik do kafića Cafe u Dvorištu, koji je otvorio drugi Matija. Odlučili su se udružiti i prenijeti svoje znanje ostatku stanovnika metropole i svim turistima namjernicima koji nekim slučajem nabasaju na ovo mjesto.

Cogito Coffee Shop, Varšavska ulica 11

Centar svijeta

Skrivena od znatiželjnih pogleda, Dežmanova ulica postala je prava mala meka zgodnih mjestašaca: butika, design shopova, concept store&galleryja, kafića, klizališta… Onaj tko barem jedan event nije napravio u Velvetu, nije prava (zagrebačka) faca. Odnedavno se tu ugurao Dežman bar, prije svega odličan novi bistro. No vrijedi ga preporučiti i kad je kavica u pitanju – jer je i ponuda kave izvrsna. To je i mjesto gdje ćete često susresti poznate špicere, selebritije, glumce… No tu će se i turisti iz cijelog svijeta dobro osjećati jer će uz dvije vrste vrhunske kave Arabice blenda, Brazil i Etiopija, te single Guatemala – moći uživati u austrijskim punčevima, talijanskoj Grappi, japanskom viskiju, domaćim vinima i rakiji, brazilskom i venezualskom sendviču. Jesam li zaboravila koju zemlju? Ah da… i kroasan (s nutellom!). Pardon my French!

Dežman bar, Dežmanova 3

Kava s brojem

Što se mene tiče, ponekada mi se zaista čini da popijem dnevno i više od 42 kave. No brojka na početku imena ovoga kafića vjerojatno ne upućuje na broj dnevnog unosa kave, nego na osjećaj kao da ste u nekoj brojčanoj aleji na Manhattanu, a zapravo pijete kavu kakvu poslužuju u našem dobro starom Trstu. Uglavnom u ugodnom ambijentu kafića 42 Coffee Co., smještenog u drugoj najtipičnijoj zagrebačkoj ulici, (staroj) Vlaškoj, u kojoj se teško parkirati (pa i doći onamo ako niste pješak ili ne živite u susjedstvu) poslužuju vrhunsku kavu i garantiraju čisti užitak. Ljubazna konobarica s vama će popričati o svim čarima kave (naručila sam s mlijekom, a ona je ljubazno preporučila da, želim li stvarno ocijeniti kvalitetu, naručim espresso. Molim vas recite na kojem će to blogu izaći). Ipak sam naručila kavu s mlijekom, ali se sigurno vraćam probati i espresso!

42 Coffee Co, Vlaška 42

Fotografije: Lidija za MLZ, Mateja Vrčković, facebook

1. Veljača 2016.
coffee, food, hotspot

ByLidija

CityBreak,HotSpot

ZLATO ZA HISTRIONE

Od kada postoji ovaj naš mali blog (a evo brojimo već tri mjeseca, već lagano dižemo glavu), surađujem sa Zlatarnicom Jozef Gjoni – jednom od najstarijih i najpoznatijih zlatarnica u gradu. Ne (surađujem) samo zato što smo Dunja (Gjoni) i ja prijateljice, nego i zato što u Zlatarnici Jozef Gjoni mogu naći nakit – baš za svaku priliku. Za sva snimanja koja radimo. I za sve osobne (zahtjevne) potrebe, kada se jednoga dana obogatim i krenem kupovati zlato:-). I srebro i bisere… ili možda koralje… ah, vidjet ću kojim će to redom ići. Naravno, krene li po zlu, mogu kod nje i prodati svoje zlatne zalihe po super cijeni:-).

U maloj “zlatnoj” oazi, u Jurišićevoj 10, možete naći jedinstveni, unikatni ručno rađeni zlatni, srebrni, antikni i tradicionalni hrvatski nakit, ukrašen dragim i poludragim kamenjem, biserima, koraljima. Izrađuju ih prema vašim željama i idejama. Ali ono što oduševljava jest što ćete naići na poseban, personalizirani pristup. Potpuno će vam se posvetiti, savjetovati što da izaberete, zajedno s vama osmisliti neki novi komad kojim ćete obradovati neku dragu osobu, procijeniti neki komad iz obiteljske baštine. Ili jednostavno pomoći da izaberete nešto iz njihove bogate ponude kojom ćete obilježiti poseban datum u vašem životu. (Ja: Dunja, idemo na kavu? Dunja: Ne mogu, moram biti u dućanu, jer ako mi dođe neki klijent… bla, bla…).

Turisti koji dolaze iz cijeloga svijeta i put ih nanese u Zlatarnicu Jozef Gjoni često se kasnije javljaju mailom, šalju im fotografije iz posjeta Zagrebu s hrvatskim tradicijskim nakitom koji su kupili. “Suvenirom” – trajne vrijednosti.

Iznimno ih veseli suradnja sa zagrebačkom glumačkom scenom. Naime, već dugi niz godina surađuju s glumačkim društvom Histrioni za koji, prema njihovim uputama i skicama, izrađuju medaljone s likom Histriona za najhistriona i najhistrionku. Lik Histriona se mijenjao, ali ne i spretne Jozefove ruke koje ga izrađuju već 25 godina. Tako i ovogodišnju Najhistrionku, poznatu glumicu Anu Majhenić, krasi medaljon iz Zlatarnice Jozef Gjoni. I naša poznata kostimografkinja Martina Franić za potrebe snimanja često posuđuje nakit iz Zlatarnice Jozef Gjoni pa se tako njihov nakit može vidjeti na mnogim dramskim i fimskim setovima. I u jednom velikom svjetskom hitu, ali o tome drugi put.

Izbor iz bogate ponude nakita

23. Siječanj 2016.
fashion, hotspot, jewerly, style

ByLidija

CityBreak,HotSpot

Dalmacija u mom oku

Bez obzira jeste li Dalmoš u srcu, Dalmoš koji nosi lančić oko vrata, pravi Purger koji se ljeti pretvara u Dalmoša ili obični putnik-namjernik, obradovat će vas vijest (ako je već ne znate) da se u Zagrebu privremeno “nastanio” restoran u kojem možete birati splitski ili zagrebački menu, kako se već toga dana osjećate. Možda se fetivi Torcidaši i Bedblubojsi križaju sve u šesnaest, ali sigurni smo da im netko ponudi besplatan vrhunski obrok – da bi bez imalo srama poletili u Paradigmu, splitski restoran koji se tijekom zime preselio u Zagreb.

Razumna odluka direktora Zorana Pejovića, s obzirom na (žalosnu) činjenicu da tijekom zimskih mjeseci u glavnom gradu Dalmacije i nema previše furešta, koji je cijeli svoj tim i inventar preselio u Vlašku 55 i tamo će ostati sve do polovice travnja kada se ponovno vraća u svoj grad. Zato iskoristite priliku i sljubite svoje mediteranske i kontinentalne osjećaje – posjetite Paradigmu i probajte nešto iz bogate ponude koja se sastoji od degustacijskih jelovnika od 3 odnosno 4 slijeda za ručak, kao i jelovnika od 5 odnosno 8 sljedova za večeru.

Možete sve to naravno upariti s vinima iz bogate vinske karte ili po preporuci glavnog sommeliera. I zamišljati da sjedite na terasi uz more, da je ljeto i da se valovi lagano ljuljuškaju na suncu:-).

Iz menija

Dobro je znati!

Paradigma je član europske udruge restoratera Jeune Restaurateur d’Europe. Svoja vrata gostima je otvorila u srpnju 2014. godine i dio je grupacije Paradox Hospitality koja još vodi i poznate splitske ugostiteljske objekte Paradox Wine & Cheese Bar i slastičarnu Creme de la Creme.

Fotografije: Facebook

22. Siječanj 2016.
food, recepie, restaurant

Želite pretraživati ?

Pratite nas

BRITISH STYLE

FRANCUSKI ŠIK

FINO, FINO...

Skandinavski šik

Kofeinski hram

Dvostruki užitak

Centar svijeta

Kava s brojem

Izbor iz bogate ponude nakita

Iz menija