Pratite nas

Zatvori
Mile Butorac By

Ljeto je godišnje doba rezervirano za odmor, chillanje na nekoj od bajnih morskih plaža, romantiku… Hot, hot! Da… Ljeti se događaju lijepe stvari! Moje prošlo ljeto nije obećavalo. Pred kraj kolovoza, iznerviran obvezama prema poreznoj upravi, skupljanjem dokumentacije za državne aparačike, plaćanjem taksi i sličnim “ljepotama” naše birokracije, pucam u jednom (užeglom) momentu i odlučujem se malo rasteretiti i otići na event na koji sam bio pozvan (iako nisam planirao ići). I tamo upoznajem nju –uživo!

Mile i ananas

“Hej, ti si Lidija? Jel’da? MyLittleZagreb???”

I ona prepoznaje mene. I klik se događa. Klikali smo si mi i mjesecima prije Instagram objave, lajkali fotke, komentirali… No susret “uživo” ubacio nas je u posebnu orbitu. Dogovaramo ponovni čvenk, ne shvaćajući da će nam to biti ozbiljan iskorak iz (samo) digitalnog druženja. Nije išlo lako (obveze stišću, ne može ona, ne mogu ja kada je ona slobodna…), no što je negdje zapisano, tamo gore, mora se i dogoditi. Tko smo mi da se tome odupremo☺. I rađa se naš mali svijet srodnih duša. Shvaćam ponovno da vremenena i podneblja iz kojih smo iznikli nemaju nikakav utjecaj na intenzitet prijateljstva, da se možda samo na prvu čini da nas cijeli Svemir dijeli. Shvaćamo da dijelimo istu energiju, stavove, poglede na svijet oko nas, imamo slične ideje, nadopunjujemo se, slobodni smo, kritični jedno prema drugome ako treba, iskreni do srži… Potičemo se međusobno i ulazimo u kreativni zanos istom strašću. I stranice našeg zajedničkog života kreću se ispisivati…

a1

Nižemo tako, kao bisere na ogrlicu, zajedničke događaje, lijepe misli, smijeh, ponekad i teške boje. Pohranjujemo ih u memoriju, svatko svoju… Okay! Ponekad ih “okačimo” na Instagramu pričice, o nekima pišemo, neke stvaramo – i veselimo se kada ljudi koji nas prate osjete tu našu posebnu energiju. Volimo dijeliti pozitivnu vibru.

I naše prijateljstvo čuvamo i slavimo, ovog puta – s tortom.

U lipnju smo radili na projektu “traganja”za najboljim cheesecakom u gradu (KLIK!KLIK!). Post je izazvao odličnu reakciju ljudi koji nas prate pa rekoh nije fer davati si za pravo “analizirati” druge bez da i sam pokažeš svoje umijeće. Odluka pada. Moram se “ogoliti”.

a

I eto nas opet zajedno u kreativnom zanosu. Dočekali smo napokon tu prohladniju subotu. Temperatura se smilovala i malo spustila pa je hashtag #NemojteDaMileUpaliPećnicu mogao krenuti. Polugotov cheesecake čeka Lidiju u mom stanu koji pretvaramo u mali studio, radimo kulise, namještamo “svjetlo” … Baš onako kako slavlju i dolikuje. Smijemo se, zabavljamo, stiliziramo, fotkamo…

IMG_3486
b1

Nemojte me samo pitati koliko se torta peče i koje su joj pripreme prethodile. Na to vam ja sliježem ramenima. Spontanost je odlika mog intenzivnog načina pripreme hrane. Ali OK! Imamo neki put kako bi to trebalo izgledati i radujemo se podijeliti ga s vama.

a5

CHEESECAKE GLADNOG MILE

c1

Sastojci:

Keks podloga:

  • 250 g keksa (Petit Beuere, Gran Cereale, McVities…)
  • 2 žlice šećera
  • 125 g maslaca

Žuta krema:

  • 500 g svježeg sira
  • 2 limun
  • 5 žlica šećera
  • 4 jaja
  • 300 g grčkog jogurta

Bijela krema:

  • pola mahune vanilije i 2 žlice šećera ili 2 vanili šećera
  • 2 kisela vrhnja (400g) ili 400g milerama
c4

Priprema:

  • Okruglom kalupu za torte obložite dno masnim papirom – to je postupak koji trebate učiniti ukoliko želite tortu seliti iz kalupa na kojem ste ju pekli na etažer.
  • Pećnicu stavite da se grije na 250C.
  • 250 g keksa sameljete, ili nadrobite, ili stavite u krpu/vrećicu za zamrzavanje pa ih razvaljate valjkom; šećer i maslac stavite u mali lončić i otopite ih na laganoj vatri, tome dodajte prethodno usitnjenje kekse i sve dobro rukama izmiješajte.
  • Stavite smjesu u kalup i utisnite da bude jednako raspoređeno, nemojte utisnuti prejako!
  • Stavite peći točno 4 minute na 250 stupnjeva C
c8

Dok se keks podloga peče pripremite žutu kremu:

  • Izmiksajte 500 g svježeg sira, sok od 2 limuna, 5 žlica običnog šećera (kako bi mi se sir bolje razradio ja mu dodajem jaja jedno po jedno – dakle: dodam jedno jaje pa ga umiješam, i tako ponavljam postupak dok ne potrošim sva jaja), na kraju dodate grčki jogurt.
  • Pečene kekse nakon 4 minute izvadite van i pećnicu smanjite na 170 C. Žutu kremu prelije se preko keksi i staviti peći 20 – 25 minuta na 170 stupnjeva C. Protresite kalup lijevo-desno da se krema ravnomjerno rasporedi.
c3

Dok se ta smjesa peče, pripremite bijelu kremu:

  • Izmiksajte 2 kisela vrhnja ili mileram s pola mahune vanilije i 2 žlice šećera ili 2 vanili šećera

Kada se žuta krema ispekla preko nje izlijte bijelu kremu i ostavite još sve 5 minuta u ugašenoj pećnici.Torta se mora dobro ohladiti na sobnoj temperaturi i nakon toga 4-5 sati u frižideru prije konzumiranja (najbolje preko noći).

e2

Recept osmislio, pripremio: MileButorac @hungry_mile

Uredila: Lidija Šeatović @mylittlezagreb

Styling: Mile i Lidija

Zahvaljujemo tvrtki Sol i Papar na ustupljenom posuđu za snimanje

Lidija By

Lidija i ja prvo smo kliknule preko Instagrama, a onda se vrlo brzo dogovorile za kavu koju, naravno, nismo odmah izrealizirale. Ta kako i bismo? Pa ipak živimo u istom kvartu, ha-ha! No uskoro se dogodio jedan Zg-event na koji smo obje bile pozvane pa smo spojile ugodno s korisnim i dogovorile čvenk. Kad sam ušla u Bar Botaničar (gdje se event odvijao), ona je već bila tamo i čim me “prepoznala” zaletila se do mene, izljubila me, izgrila i dovukla do svoga stola ponudivši mi ostatak torte (jer su iste već nestale, budući da sam ja kasnila).

IMG_0462

Zašto vam to sve pričam? Zato što Lidija vodi predivan blog o interijerima Lili Halo Decoration. Naime, bacite li oko na njezin blog, shvatit ćete da Lidija obožava skandinavsku estetiku, njihove domove, dizajn, brendove. Svidiš stajl, sve minimalistički… I nekako je logično da čovjek očekuje ponešto hladnu, pomalo distanciranu osobu koja, poput muškarca zaljubljenog u svojeg četveronožnog ljubimca, glanca danima radnu površinu u svojoj savršenoj kuhinji u kojoj se nikada ništa ne kuha kako bi izgledala poput onih koje proučavate u minimalističko-dizajniranim katalozima namještaja. Uz sve to, Lidija je, u “pravom životu” (‘dosadna’) informatičarka, radi u banci, razvija aplikacije. Izgleda poput švedskih ljepotica plavih, prodornih očiju, vitka, coolerica, neka žena s nordijskih fjordova.

A dobijem… Što? Najspontaniji topli zagrljaj ikad, čavrljanje kao da se poznajemo čitavog života, zarazni smijeh, molbu (daj, pliiiz, daj) da joj pokažem kako ja to super fotkam flatlyeve, dogovor da se moramo ponovno opet uskoro vidjeti… Hmmm, malo zbunjujuće!

Pa tko je onda Lidija?

IMG_0436

Kada smo dogovorile intervju za blog, u stanu u koji smo ušle moja fotografkinja Marija i ja, sve je vrvjelo od života. Prolazeći hodnikom do dnevnog dijela stana, morale smo micati tonu raznih lampi, dekorativnih sitnica, stolića, begova, igračaka. Na podu su ležerno dokoličarile dekice, populni, jastučići, slikovnice. Na trosjedu je njezin šestogodinji sin Toma već nabacio facu Mrguda videći nežljene goste jer sada neće na miru moći igrati Plejku. Na štednjaku se kuhala blitva. Da, išli su oni kasnije na roštilj, ali za Tomu uvijek mora biti (još nešto) skuhano. Slike i (obiteljske) fotografije nemarno naslonjenje na zidove dnevnog boravka čekaju svoj red da budu obješene na neki od čavala koji vire iz zidova. Naljepnice (koje Lidija izrađuje i od kojih je nekako sve počelo) svuda su po stolu i trosjedu i podu. Roze ružice u boci od wiskeya… A mi ne možemo prestati osvrtati oko svoje osi i govoriti: “Isuse, što ti je ovo lijepo. Isuse, a gdje si ovo nabavila…”

Pijemo kavicu, fotkamo kao sumanute (ne znamo što bismo prije) i otkrivamo Lidijin (nordijski) svijet (u oblacima).

Collage_Fotor
IMG_0365

I N S P I R A C I J A

Moja glavna inspiracija, i u životu, i u bloganju, i u stalnom (pre)uređenju stana je – moja obitelj. Suprug Božo i sin Toma. Sve ovo što s velikom ljubavlju radim, zapravo je zbog njih. Bolje rečeno – zbog nas. Oni se možda često ne vide na fotkama koje postam, ali su stalno prisutni, tu su negdje. Kada smo useljavali u ovaj stan, preuredila sam tlocrt tako da stan ima odvojen dnevni i spavaći dio. Naime, u dnevnom dijelu (kuhinji spojenoj šankom s dnevnim boravkom) provodimo zajedno najviše vremena. Tu kuham, tu vježbam s Tomom zadaće za malu školu u koju ide, tu se zajedno sklupčamo na kutnu garnituru iz Ikee koju sam kao dar dobila od kolega s bivšeg posla. Zapravo, poklonili su mi bon u prilično velikom iznosu pa sam ja morala samo malo nadoplatiti. Zajedno farbamo zidove, premještamo namještaj, lijepimo tapete…

IMG_0131
IMG_0143

NAJDRAŽA PROSTORIJA U STANU

… je ona gdje smo u tom momentu. Osim dnevnog boravka, to je i Tomina soba u kojoj uglavom on provodi vrijeme s prijateljima. Važna mi je zbog njega.

Preskačemo tone i tone Lego kockica natrpanih u velike kutije, autića, igračke svih vrsta, slažemo šator, uvlačimo se u njega… I ne znamo što bismo prije slikali (ponovno )!

Kada smo uselili u ovaj stan (iz starog koji je doslovno bio u zgradi preko puta), bila je zima i klizali smo po poledici prenašajući neke stvari. U novom stanu praktički još nismo ništa imali, a ideja mojih dečki za vrijeme selidbe bila je da ono što imamo stavimo u Tominu sobu pa ćemo dalje polako. No way! Bolila me briga što smo u dnevnom boravku imali samo madrac… Tomina soba morala je prva biti uređena, zidovi ofarbani, namještaj nabavljen.

IMG_0391
IMG_0409

Dok pričamo, Toma već lagano postaje nemiran jer Lidija inzistira da se slikaju zajedno na podu dnevnog boravka. Nagrađujemo ga tako da mu dopuštamo da se poigra na našoj maloj mašinici, koja je odnedavno naš vjerni pratilac na blogerskim avanturama, što on objeručke prihvaća. I Plejku bez problema zamjenjuje igricama na laptopu.

IMG_0219
IMG_0230

Toma ima problema s grafomotorikom. Izuzetno je inteligentan, rastura matematičke zadatke, ali kad dođemo da pisanja slova, crtanja, držanja drvenih bojica i olovaka… Tu dolazimo do problema. “Umoran je”, ne da mu se. Izmišlja :-)

Pokazujemo Tomi aplikaciju Windowsa10 na Lenovu gdje može pomoću Windows Ink olovčice pisati, crtati, bojati, brisati i odjednom se događa čudo. Toma gasi igrice i prebacuje se na aplikaciju WRITEit. Rađa se ljubav na prvi pogled. Problemi s držanjem olovke, crtanjem…. Lidija, o čemu ti pričaš?

Dolazi tata po njega da ga odvede na roštilj kod prijatelja, a Toma se ne želi odvojiti od “nove igračke”. Toma, shvaćamo te…. Ni mi to ne želimo!!!

IMG_0260

B L O G A NJ E

Dok sam trudna ležala s Tomom čuvajući trudnoću, željela sam nešto raditi. Počela sam proučavati blogove, kako to rade svjetske blogerice, ohrabrila se i počela. Zanimalo me i što će ljudi reći. Meni je to sve ispočetka izgledalo grozno (da ljudi ne misle da je to lako), no s vremenom krenulo je sve bolje i postalo zabavnije. Nakon što sam rodila Tomu, a njegovo se zdravlje prilično zakompliciralo, prestala sam s bloganjem, no uskoro su mi se počeli javljati ljudi s pitanjima zašto više ne pišem i da im nedostaju moji postovi. Ostalo je povijest, ha-ha!

IMG_0512
IMG_0533

K R E A T I V N O S T (SAM SVOJ MAJSTOR)

Veliki sam kreativac. Ideje mi stalno prolaze kroz glavu. Naravno da me zanima uređenje stanova, interijeri… Obožavam stalno nešto mijenjati u svom stanu. Premještati. Preuređivati.

Pokazujemo Lidiji aplikaciju Windowsa 10 odnedavno dostupnu uz Creators nadogradnju – Paint 3D koja je idealna za takvo što.

Pa to je ludilo! Baš mi to treba… Da ne moram sve raditi “pješice”, ha-ha… A i sam dizajn laptopa je genijalan. Super bi se uklopio u moj interijer. Još je i laptop i tablet. Toma ga voli… Ha-ha-ha, morate mi ga barem malo posuditi!

3DPaint_Fotor

Moj je tata bio inženjer brodogradnje, ali i slikar. Koliko bi to tek njega oduševilo! Ja sam taj kreativni gen vjerojatno nasljedila od njega. Ako ništa, onda barem kad su boje u pitanju. Recimo kad bojam zidove, odem u Bauhaus (oni me već znaju) i kupim boju. Doma shvatim da to nije to i da mi treba još deset kapi crne. Vratim se u Bauhaus i tražim da mi zamiješaju te kapi. Već su se prestali čuditi (premda to oni ne rade), pa pozovu šefa – i stvar je riješena. I inače puno toga radim sama. I jako mi je važno ljudima reći da sve to uopće ne mora biti skupo. Boja košta stotinjak kuna, kupite valjak i sami farbate. Dobro je i za mišiće (☺)… Sama sam napravila luster koji mi se sviđao jer je “original” stajao oko 1500 kn, a meni su trebala dva. Sitnice nabavljam u raznim dućanima po izuzetno povoljnim cijenama. Ima i nekih stvari koje zaista jako želim, ali sam izuzetno strpljiva dok ih ne dobijem. Momentalno je to Marble coffee table... kad-tad bit će moj☺!

IMG_0371
IMG_0386
IMG_0379

V I Š E O D B L O G A

Puno me stvari interesira. Neke čak mogu ostvariti i kroz blog. Zanima me razvoj djece (i zbog Tome). O tome toliko ne pišem na blogu, ali često o istom komuniciram s čitateljima. Od punoljetnosti vježbam pilates. Važno mi je da moje (uglavnom ženske) čitateljice shvate da se sve može, i kad imaš obitelj, i posao i dodatni “hobi”. Drago mi je da ih mogu potaknuti na to. Da se bave sobom, rekreiraju, nađu se u onome što vole. Sve se stigne! Kad imaš malu bebu, možeš gurati kolica i brzo hodati ili rolati. Možeš bojati zidove u noćima dok djetetu u virozi skidaš temperaturu (kao što sam ja to radila). Možeš s njima raditi trbušnjake…

IMG_0346

S U R A D NJ E

Ispočetka ih, naravno, nije bilo. Sada ih već imam prilično. Jedna od prvih posebno me oduševila. Kad je Ikea dolazila u Hrvatsku, kontaktirali su me iz njihove podružnice u Velikoj Britaniji želeći fotkati moj stan kao prvi iz Hrvatske, koji je kasnije izašao u njihovom Family Life magazinu. Tada mi je prvi puta postalo jasno da radim nešto dobro.

Jedna od najdražih suradnji mi je i ona s kućom TELLKIDDO – to je švedski brend broj 1 po prodaji na mreži Etsy. Meni je bila iznimna čast (i velika stvar za mene) kad su me izabrali na natječaju, s još nekim drugim svjetskim velikim imenima na blogerskoj sceni …

Sklopila sam i jednu divnu suradnju s curama iz BiH-a. Alma je iz Mostara i magistra je njemačkog jezika, a Ivana je iz Sarajeva i diplomirani je politolog. Njihov brend se zove BeeBee Design. Kliknule smo jer one imaju istu estetiku u proizvodnji svojih proizvoda kao i ja: totalno svidiš… Zajedno smo u skandinavskim oblacima. Divne su, skromne, pedantne. Nevjerojatno je koliko ima mladih, talentiranih ljudi, a za koje se malo zna.

IMG_0392

A DOMA VOLIM...

U Hrvatskoj baš nema puno interijer blogera, barem ne onih koji se meni sviđaju. No ima jedna žena s kojom sam se otpočetka povezala, jako mi se sviđa njezina estetika. Slično razmišljamo. Zove se Anita Radić, živi na otoku Čiovu i ima blog Simplicity with Anniedecor (instagram @simplicity_with_anniedecor). Uz sve to, Anita je teta u vrtiću pa nas veže i ta ljubav prema djeci i radu s njima.

Jako volim D blog i Bobu Blašković. Od nje puno učim. Boba je novinarka s odličnim okom za estetiku. Jako je draga i uživamo u uzajamnom druženju.

Tu je i brend Dreamoholic i Mirna. Naša je veza posebna. Mirna je “kraljica” ručnog rada. Izuzetno cijenim njezin rad. Tražite li unikatnu stvarčicu za vaše dijete, obavezno posjetite njezin profil. Uz to, Mirna je i producentica, ima dvoje predivne dječice i divaaaan stan. Emocija na n-tuJ! Iako Mirna nije interiror design blogerica, vrlo bi lako to mogla postati jer ima istančan ukus za uređenje.

Tu je još i ekipa iz Dom i Dizajna. Volim novine i Ivu Novak, urednicu. Svaki put kada izađe novi broj, jedva čekam otrčati do kioska i kupiti ga.

Umorne, ali zadovoljne napuštamo te nedjelje Lidijin stan i njezino toplo i vedro društvo. Skuhana blitva dočekat će Tomu kad se vrati s roštilja.

Sva sreća da niste tražili da fotkamo blitvu, smije se. I to mi se jednom dogodilo kad sam radila intervju za neki portal. Nismo imali “čisti” prostor za fotkanje, pa smo lonac odnijeli u kupaonicu gdje je pod prazan. To je jedino prostorija u stanu koja mi nije ono baš…

Naravno da ne govori istinu jer je i kupaonica s neofarbanim zidom i minimalistički namještena, da se mene pita, mjesto u koje bih se slobodno mogla useliti kao Lidijin podstanar.

IMG_0560

Tekst: Lidija Šeatović za MLZ

Fotografije: Marija Laća za MLZ

My Little Zagreb By

Zapečene palačinke, drobljenac, pita, štrudla, savijača, prisnac, bučnica, štrukle… mogao bih tako u nedogled nabrajati slatka i slana jela u kojima se sir pojavljuje kao glavna i/ili sporedna zvijezda. No torta od sira (popularni cheesecake) taj je mliječni proizvod u velikom stilu vratila i postavila na tron željenog deserta u većini hrvatskih (i šire ♥) kuhinja.

***********

Američki cheescake, (odnosno torta od sira tj. čizkejk po domaći), postao je globalno popularni “pojam” tako da, upišete li u Googleovu tražilicu te dvije magične riječi, izlista vam se u trenu bezbroj recepata. Pogađate! S pridjevom – najbolji. Svjetska pomama za tom delicijom nije zaobišla ni naše povodljivo podneblje pa ga skoro svaka naša (ne samo samouka slastičarka nego i) slastičarnica, na svojoj desert listi, zdušno nudi. Nađe se tu tako podloga od biskvita ili keksa, nekih čudotvorno krupnozrnatih, ili Petit-Beurrea. Ili pak onih izvedenica robnih marki koje počinju s plus… No je li to baš plus, osim za naše džepove? Dodaju mu se čokolada, mak, komadi voća… Natječu se naši slastičari tko će biti maštovitiji i ponuditi nešto drugačije, novo, ukusnije. Prelijeva se on pred vama čokoladnim i voćnim preljevima, ovisi o sezoni – od jagoda, višanja, šumskog voća…

Mene pak, sve više i više, žalosti činjenica da se proporcionalno povećanju kvantitete te (najčešće) divne torte, smanjuje njezina kvaliteta i da rijetko mogu pojesti stvarno dobar komad čizkejka. I ne spašava tu priču ni tko zna koja po redu izvedenica iste, u nadi da će mi to slatko mazanje očiju odvratiti pozornost, otupiti nepce… Sve pod izlikom da netko misli i brine o tome kako bi mi (nam) se to više svidjelo.

No… Možda sam u krivu! Nitko nije savršen, pa ni ja :-) ! I treba s vremena na vrijeme ponoviti gradivo, osvježiti pamćenje, istražiti je li se što novo dogodilo, unaprijedilo, naučilo…

IMG_9913

I tako nas evo u potrazi za najboljim čizkejkom u gradu. Lidija, naša foto-majstorica Marija, moja malenkost i još jedan mali, novi pratitelj koji će se pokazati kao odličan asistent (kako smo mogli do sada bez njega, pitamo se :-) ? Naime, Microsoft Hrvatska i Lenovo Hrvatska, partneri u ovoj našoj avanturici ustupili su nam na korištenje novi Lenovo Miix 720 koji nas je svojim moćima i izgledom osvojio na prvu. A kako i ne bi kad je dva (…ma sve) u jednom: snažno prijenosno računalo koje se u trenu jednostavnim (klik-klikom) odvaja od tipkovnice i postaje tablet. Baterija traje cijeli dan (važan info u našem slučaju!), lagan je kao perce… i ne zauzima puno mjesta u ruksaku u koji ga ubacujem! I krećemo…

TAMO GDJE JE SVE POČELO

Torte3

Tog sparnog lipanjskog dana prva nam je destinacija – TORTE i to. Slastičarnica koja se već proširila u lanac istih (čak i s licencom u BiH), a u kojoj je cheesecake u Hrvata zapravo započeo svoju lokalnu slavu. Dugo je godina on bio hvaljen kao najbolji, a njegovog su se recepta, kao dugočuvanu tajnu, pokušavale domoći sve kućanice diljem Zagreba koje su iole držale do sebe i željele zadviti slatkoggladna ustašca svojih ukućana. Sve se to događalo prije više od desetak godina, u vrijeme kada se ta divotica nije mogla kušati na svakom koraku u gradu i koja se, za “to go” varijantu, morala naručivati danima prije.

I možda se toj njihovoj uspješnici, upravo zato i sada, godinama nakon, odaje tolika počast. Naravno da ekipa iz TORTE i to nije sjedila skrštenih ruku pa se od tada poigrala i s voćem i s čokoladom u dosta uspješnim varijantama. No na pitanje opravdava li original legendu o kojoj se priča… Hm! Maybe, premda uvijek postoji ono zločest, dosadno “ali”

Torte
Torte4

Sva tri sloja lijepo su vidljiva, torta je kremaste teksture bez grudica, ali meni tu nedostaje malo odvažnosti! Čini mi se kao da je prije keks podloga bila hrskavija, a cheesecake aromatiziraniji. Možda je podlogu okrznuo i gospodin (taj dan) izuzetno visoki Celzij, a nepce zbunila bijela kava. Ostat će nepoznanica. I meni samom.

Ipak – TORTE i to i dalje je destinacija koju ne smijete zaobići kada su u pitanju fine slastice.

Torte1
Torte2

JE LI BAŠ TAKO CUKRENO?

Još jedan sirni klasik, gotovo istog vizualnog identiteta, nudi i Cukeraj. Također slastka koja je svoj put započela na Jarunskoj tržnici, a sada se već proširila na dvije destinacije u gradu. Posjetili smo onu u Petrinjskoj. Divan prostor, romantično uređen, s velikom vitrinom iz koje nas primamljivo izazivaju torte i kolačići. Pogled lijevo, pogled desno i opa – tu je! Naručujemo jedan komad i kave, a ljubazni konobar vodi nas na gornji kat, uređen u ozračju dnevnog boravka vašeg doma. Doduše, iako je i dalje sve sparniji lipanjski dan (sada već i osvjedočeno podne), klima nije uključena. Pitamo se je li to zato što nema ljudi ili… no OK! Mi smo na zadatku, pa malo znoja više-manje nikog nije ubilo. Neuključena klima pomogla nam je da, u nedstatku gostiju, možemo bez ometanja razmještati namještaj, prilagođavati scene uz bolje svjetlo… Malo se znojimo, ali sve to ide uz opis našeg teškog posla ♣!

cukeraj2
Cukeraj1
Cukeraj3

Torta izgledom prilično podsjeća na stariju sestru iz TORTE i to. Vrlo su slične teksture, ali mali šok uslijedio je prilikom kušanja. Cheesecake by Cukeraj lagano je slankast i moram priznati da me to prilično iznenadilo budući da znam, iz iskustva degustiranja iste kod njih više puta, da taj okus nije (bio) pravilo.

cukeraj9

S POMAKOM

Klasika je must no nije loše, s vremena na vrijeme, odmaknuti se malo od ustaljenog klišeja, eksperimentirati i pomaknuti granice čula. Zar ne? Zato smo krenuli (ne lažemo si, ni vama i ni sebi… jer smo znali što nas čeka) kod Mije u Vlašku. Tko već nije meet Miju, ne zna što su dobri kolači u Zagrebu. Ako vam to ipak do sada još nije uspjelo, a morate imati jako dobru izliku ako ste lokalac, dozvolite da vas upoznamo s Mijom – mladom i urbanom vlasnicom lijepo i decentno, u francuskom stilu uređene slastičarnice. Volimo taj francuski štih, quilty as charge.

MeetM
MeetMia1
MM1

Mijin cheesecake, dakle, nije klasičan. Riječ je o pistachio cheesecake torti koja “priča nekoliko jezika”, a Mia se šali i kaže da to potvrđuju i turisti. U ovoj torti se ne štedi na pistacijama no to ne smeta da je istovremeno lagana, kremasta i izuzetno ukusna. Okusno joj kontriraju maline za koje smo Lidija i ja odradili mini rat vilicama koga će dopasti više. (Stoga Mia znaš što ti je činiti. *mini hint: stavi još pokoju :-))

MeetMi
MMia

MJESTAŠCE NA KRAJU GRADA

Već je kasno popodne. Malo smo već umorni (tko nam je kriv kad želimo sve odraditi u jednom danu). Napušta nas Marija, ali s nama ostaje naš mali šegrt koji se pokazuje kao velika pomoć… i dobar učenik.

Ne može on naravno zamijeniti našu Mare, nije doduše još razvio okusne sposobnosti, ali… Zaslužuje sve pohvale. Dobrodušno odrađuje ulogu “fotografa”, pomaže nam da sve naše zabilješke ne moramo piskarati po papirićima, nego koristeći novi feature Windowsa10 – Windows Ink, a pomoću olovke koja dolazi uz sam laptop možemo direktno po zaslonu črčkati, pisati zabilješke, lijepiti stickere i još, puno, puno toga. Dok uskačemo u automobil i odlazimo prema kvartovskoj pričici na popularnoj zagrebačkoj Trešnjevci, slažemo se da je odlično odradio svoj posao.

Belluci
Belluci2

Bellucci (punim imenom Bellucci Coffee&Wine Bar) je bar koji, uz ponudu vina i alkohola, nudi i platice s mesom, sirom i ribom. U ponudi je i jedan, naoko (što nas je privuklo da ga i posjetimo i probamo) jako zanimljiv cheesecake – u teglici. Interijer je zamišljen baš za nas Instagram lunitikse. Puno je truda uloženo u detalje. Stolovi su izrađeni baš za taj prostor, pazilo se na svaki, i najsitniji detalj. Stolice su naručene iz Indije (baš kao i moje) i tu mi se događa potpuni klik s ovim prostorom i njegovom dizajnericom (povezuje nas muka po dostavi paketa iz Indije… Svatko tko ih je naručivao, znat će o čemu govorim). Naručujemo osvježavajuće koktele. Dosta nam je kava, a i doba je dana kada (si) možemo nazdraviti nakon uspješnog preživljavanja toliko slatkog overloada!

Ubrzo nam stiže i teglica cheesecakea simpatičnog izgleda čija unutrašnjost obećava.

Belluci5

I dok se Lidija rashlađuje na vanjskoj terasi, ja se primam preuređenja lokala (to mi je hobi gdje god da dođem, mogli ste već primjetiti) kako bi photoshooting bio savršen. Konobar nas upozorava da to i nije baš pravi cheesecake. Kušamo ga i – da. Dolazimo, na našu malu žalost do istog zaključka.

Ali kraj je dana i puno se jelo i kafenisalo, nepca su nam već jakooo umorna. Ostavljamo teglicu sa sadržajem dopola pojedenim po strani i gin-tonici nam postaju bitna, prijekopotrebna, opuštajuća igračka. Slažemo dojmove, guštamo na povjetarcu na lijepo uređenoj terasici, naručujemo platice s narescima i sirom. I dalje se pentramo po stolicama, fotkamo… Jer mi nikad ne mirujemo (čak ni kad se odmaramo).

Belluci6

Tekst napisao: Mile Butorac (instagram: @hungry_mile)

Uredila i pripremila: Lidija Šeatović

Fotografije: Marija Laća i Lidija Šeatović

U suradnji s: Microsoft Hrvatska i Lenovo Hrvatska

ISPRAVKA INFORMACIJE IZ GORNJEG TEKSTA:

U prvobitnoj varijanti teksta naveli smo da je cheesecake koji smo iskušali u Bellucci Coffee&Wine Baru proizvod zagrebačke slastičarnice Amélie, što je netočna informacija. Naknadno se nas izvijestili iz iste slastičarnice da to nije njihov cheesecake te da mole da ispravimo netočnu informaciju, što smo i učinili. U navedenom baru prodaju se tri vrste torti proizvedene u slastičarnici Amélie, no navedni cheesecake u teglici nije proizveden od strane Amélie slastica za navedni bar. Radi se o cheescakeu u teglici nekog drugog proizvođača.

 

Lidija By

Duboko smo zakoračili u proljeće.

Krenulo je toplo, pa vruće… pa je vrijeme odlučilo malo zakomplicirati nam život. A ja sam se već o(t)pustila i riješila se zadnje linije otpora zimi, čarapice i zimsku odjeću preselila kod mame na tavan, izvukla bicikl iz spremišta i čvrsto odlučila jednim udarcem ubiti dvije muhe. Na dva kotača. Postići zavidnu liniju za plažu i lakše fokati tajne kutke grada i drveće u cvatu kako bih ih ponosno pokazala svojim Instaprijateljima. A onda ponovno zahladi, pa stalno sipi neka kišica i puše vjetar, južina se ušulja pa je onako nekako toplo, sparno, mamurno… mant(r)a niski tlak.

Ali ne, ne nedam se ja tako lako. Inspiraciju za bolji život uvijek nađem u prokušanom receptu. Minglanju po proljetnim eventima. Teškom blogerskom životu…hi, hi!

Red ljepote, pa fine papice, pa tanka linija kulture. Sve to zalije se finim vinima, galonima kofeina (zbog južine, of course) i eto nas. Grad je oživio, a i ja s njim.

Simpa i ležerno

Ekipica iz agencije Dialog lijepo je osmislila prezentaciju Niveinog novog proizvoda u simpa-hipsterskom hostelu Swanky Mint. Na terasici, uz bazen, koktele, tropsko voće i mini-modnu reviju dvojca ELFS. Bio je to prvi događajčić ovog tjedna kojeg je (i)pak okrznula kiša pa nisam mogla skočiti u bazen (ne znam je li to bila ideja organizatora, ali moja svakako je), ali sam uživala u finim niveastoplavim koktelima, grickala ukusne voćno-slatke zalogajčiće, uživala u dosjetkama simpatičnog voditelja priredbe koji se nekako nametnuo kao glavna zvijezda. A mogla sam se i njihati u ritmu glazbe DJ Chilla, družiti se s poznatim kolegama blogerima i novinarima te voditi opuštene razgovore koji se i inače vode na nekoj plaži uz more u toploj ljetnoj večeri.

NIVEA SUN event_2_Fotor
NIVEA SUN event_Fotor

I upoznati se s Niveinom inovacijom, proizvodom Nivea Sun, koji objedinjuje dvije (u životu svake žene) bitne stavke: kožu štiti od sunca, a odjeću od mrlja. Pa, divotica! Lakše ću prebroditi ljeto, naučih. Dobit ću lijepu boju, a odjeća će zadržati postojanost…

Dakle, odrađeno profi. A od Dialogovaca i mojih dragih cura iz Nivee nisam drugo ni očekivala. Što ću kad imam neke osobne simpatije prema akterima u priči ♥!

Collage_Fotor

Na visokoj nozi

Mjesto radnje drugog eventa bio je hotel Double Tree by Hilton. Domaćin je bio tvrtka Lux-Factor iz Slovenije, a zvijezda priredbe: nova krema za njegu tetovaža Tattoo Nano Shock. Moglo bi se možda, u slobodnom prijevodu, prevesti kao krema koja će šokirati vašu tetovažu. Što li će reći moje tetovažice, upitah se i uputih na događaj.

Lux_Factor-26
Lux_Factor-24

Tu je onako sve bilo prilično – na visokoj nozi. Hoh, rekli bismo mi u Zagrebu. Dočekala nas je čaša rose pjenušca Frangež, a samo predstavljanje kremice održala je Instagram zvijezda Hana Hadžiavdagić Tabaković, ambasadorica Lux-Factor proizvoda. Bila je prisutna i Hanina mama. Podrška u poslu poznate Influencerice sve je pratila budnim okom iz prvog reda osobno svjedočeći da su Lux-Factor proizvodi vrlo kvalitetni (posebno krema 4D Unti-Wrinkle formula) koju već godinama koristi), a da je kćer i pravi primjer dobre genetike nasljeđene od majke.

Lux_Factor-29
Lux_Factor-20
P_SR9860_KREMA

Nakon Hanine besede o novom FL proizvodu, slijedilo je okupljanje oko stolova s personaliziranim kanapeićima. A meni je bilo zabavno uz stare i nove kolege iz svijeta medija. Posebno sam se obradovala mojoj dragoj prijateljici Zori Bjelousov, urednici portala Femina.hr (koja je nedavno imali divan intervju s mojom malenkošću → klik, klik HERE)!

Mogli smo se (da smo htjeli) fotkati u SelfieBoxu… što mi je malo, kao dio eventa, iskočilo iz cijele priče s visokom nogom, pa sam odlučila ne pokvariti si cijeli hoh doživljaj sebićem. Na odlasku smo dobili lijepu kutiju s proizvodima Lux-Factora i novu kremicu koju ću svakako isprobati na svojim tetovažama, a odlučim li se za još koju, napokon neću morati kupovati Bekutan mast.

Lux_Factor-3
Lux_Factor-25

In Vino Veritas

Posljednje okupljanje ovog tjedna odvijalo se u restoranu Dubravkin put. Organizator je bila agencija Alert , a prezentirala se promjena imena Vinarije P&F Jeruzalem u Puklavec Family Wines. Što je pohvale vrijedan čin jer moram priznati da mi se prva varijanta nije baš nešto sviđala.Pa se jednim udarcem ubilo nekoliko muha. Pardon my french, ne onih vinskih, naravno. Premda je za vrijeme prezentacije cijele priče zaista jedna velika i dosadna muha oblijetala oko glava uzvanika (među kojima su se nalazila renomirana imena naše grastro i vinske scene: Sanja Muzaferija, Davor Butković i Ribafish), ista ipak nije sletjela ni na jednu od spomenutih nego je kasnije ipak netragom nestala.

Puklavec3
Puklavec2

Za to vrijeme obitelj, koja se vinarstvom bavi od 1934., predstavila nam je svoju odluku o promjeni imena, a na radost svih nas vinopija, predstavili su i dvije nove premium linije u asortimanu: seriju Seven numbers (tako da već kupnjom butelje znaš na kojem je položaju dozrijevalo grožđe) i Zlatnu liniju: sivi pinot, traminac, sauvignon i meni osobito drag, rumeni muškat. Nakon prezentacije uživali smo u delicijama šefice kuhinje Dubravkinog puta, koji su u mom slučaju bili “preslabi” u odnosu na slijed vina koji sam “morala” degustirati u (ipak) kratkom roku. Pa sam na kraju, zajapurenih obraza lagano isteturala iz restorana (što je kažu bio cilj:-)), ali My Gooood... usred bijela dana i usred šume, Lanaaaaaa!

Puklavec4
Puklavec1

Uglavnom, lijepo i korektno osmišljeno. Mislim da je malo nedostajalo živih, novih faca iz svijeta marketinga novog doba (food blogera prije svega), ljudi koji bi brzo prenijeli informacije na društvene mreže. No ja sam, kako mi se čini, bila jedna o rijetkih koja sam sumanuto škljocala mobitelom prenoseći vijesti live... a znate kako se kaže, ako niste na fejsu, ne postojite:-)!

Puklavec5

Fotografije: press

Lidija By
Okušani recept za zabavnu i ispunjenu nedjelju!
Vrlo jednostavan! A okus fantastičan!
Processed with VSCO with a5 preset

Lagano umutite drvenom kuhačom jedno cool mjesto u gradu, nedavno otvoreno (koje su svi ZG Instagrameri, koji imalo drže do sebe, već posjetili i ovjekovječili) – Café Botaničar, na Marulićevom. Dodate dvije talentirane djevojke – Bojanu iz beogradskog Re:Art Concepta i Editu, vlasnicu bloga Kuživancija (čije recepte dnevno gutam, i teoretski i praktično), finu zdravu klopicu i prstohvat vedrih i simpatičnih ljudi koje sam strela uživo, prvi puta (Ivana i Barbara) – i rezultat je sjajan. Za prste polizat!

Processed with VSCO with a5 preset
Processed with VSCO with a5 preset

Bojana i Edita predstavljale su zajednički koncept: Evergreen Adriatic Forest! (Više pročitajte OVDJE!)

Čisti dokaz da talent i kreativnost ne poznaju baš nikakve granice. Došla sam nešto kasnije, a čveng sam dogovorila s imenjakinjom Lidijom s bloga Lili Halo Decoration (kliknite OVDJE ⇒obožavam njezin blog♥). I vrlo se brzo pokazalo da nismo samo imenjakinje, nego i srodne duše. Znate, ono… kad sretnete ljude s kojima imate toliko tema kao da se poznate oduvijek. I ne zatvarate usta – što zbog priče, što zbog Editine torte koja je naprosto čisti mljac. A pri tome zdrava, veganska varijanta!

Processed with VSCO with a5 preset

Ručno rađena keramika made by Bojana toliko je slatka i neodoljiva da sam na odlasku morala kupiti još jedan, neznamkojiporedu, ovaj puta rozi keramički tanjurić… na opće veselje mojih ukućana koji kroz kuhinju više ne mogu prolaziti od tanjurića, šalica i ostalog posuđa (a koje nam naravno sve treba:-)!)

Processed with VSCO with a5 preset
Processed with VSCO with a5 preset

Fina klopica, odlično društvo, ugodan ambijent, predivni cvjetni aranžmani (bravo Pixy with Love)… kao što kaže Lidija My Kinda Day.:-)

Tko bi doma? Zapravo, odlučile smo na odlasku, opraštajući se od Bojane, da ne idemo doma, nego u Begeš. Dogovor je pao. Bojana će organizirati jednu radionicu keramike, samo za nas u Beogradu. Budući se sušenje keramike čeka cc 4-5 dana, morat ćemo toliko dugo ostati u Beogradu!!! I joooooj, što ćemo raditi toliko dugo tamo???

Processed with VSCO with a5 preset
Processed with VSCO with a5 preset

Fotografije: Lidija Tomas Matijević by lilihalodecoration

My Little Zagreb By
b3

USKRŠNJA TORTA S MALINAMA I MASCARPONEOM

(Za kalup promjera 24 cm, 10-12 porcija)

Biskvit:

  • 3 jaja
  • 4 žlice šećera
  • 4 žlice oštrog brašna
  • 2 žlice kiselog vrhnja
  • malo vanilije (ovisno o obliku vanilije koji koristite i prema želji)
  • ½ žličice praška za pecivo
  • ribana korica ¼ – ½ limuna (bio – s korom prikladnom za konzumaciju)
  • prstohvat soli

→Istući bjelanjke i sol u čvrsti snijeg.

→Tući žumanjke, šećer, vrhnje, vaniliju i limunovu koricu sve dok se šećer u potpunosti ne otopi.

→U žumanjke lagano umiješati trećinu po trećinu snijega od bjelanjaka – (najbolje ručnom pjenjačom, ali možete koristiti i ručni električni mikser na način da ga ne uključite, nego pokrećete rukom (od ovog trenutka zaboravite na planetarni mikser ako ga koristite).

→Brašno prosijati s praškom za pecivo pa tu smjesu još jednom prosijati u smjesu jaja.

→Lagano izmiješati pjenjačom pazeći da se što manje “razbija” prozračnost smjese.

→Kalup obložiti papirom za pečenje te u njega uliti biskvitnu smjesu. Rasporediti žlicom i peći 20` na 180° C.

→Kada je biskvit pečen, pustiti da odstoji 2-3 minute. Nakon toga ga izvaditi iz kalupa da se dno ne bi previše razmočilo od kondenzirane vlage.

→Položiti ga na tanjur s donjom stranom okrenutom prema gore. Pustite da se hladi.

b1

Maline:

  • 300 g svježih ili smrznutih malina
  • 4 žlice šećera
  • ribana korica ¼ – ½ limuna
  • 1-2 žlice limunovog soka (nemojte preskočiti, on će pomoći da sok koji će natopiti biskvit s vremenom ne poprimi odbojnu sivkastu boju)

→Pošećeriti maline i odložiti ih u cijedilo.

→Nakon nekog vremena, ovisno jesu li smrznute ili svježe, iz njih će se iscijediti sok. Sok kuhajte sve dok ne postigne sirupastu konzistenciju. Dodati maline te limunov sok i koricu.

→Pustite da se ohladi.

Collage_Fotor

Krema od mascarponea:

  • 300 g mascarpone sira
  • 250 g slatkog vrhnja
  • 50 g bijelog šećera
  • 50 g svijetlog muscovado šećera (možete koristiti samo bijeli šećer, ali u tom slučaj je dovoljno 80 g)
  • malo vanilije (i ovdje će količina ovisiti o obliku vanilije koji koristite; ako vam se ne bakće s mahunama vanilije, a bočica ekstrakta vanilije vam predstavlja doživotnu zalihu, preporučam ½ vrećice bourbon vanilija šećera koja sadrži samo prirodnu aromu)

→Sve sastojke dobro istucite električnim mikserom. U početku će smjesa biti rijetka, ali bez panike, provjereno će se “stisnuti” nakon nekog vremena miksanja.

Šlag:

250 g slatkog vrhnja – tucite u čvrsti šlag

a4

Biskvit položite na tanjur za tortu, na njega uredno rasporedite maline pa premažite kremom od mascarponea. Ukrasite tučenim slatkim vrhnjem, a za završni dodir boje, možete posipati sjeckanim pistacijama. Tortu je najbolje završiti 1-2 sata prije konzumacije, ali nećete pogriješiti ni ako ju odmah pustite u opticaj, kao ni nakon 24 sata. Ako torta duže vrijeme stoji u hladnjaku, zaštitite ju zvonom za torte ili folijom jer tučeno vrhnje vrlo lako poprima, navlači mirise.

Dobar tek!

Recept pripremila: Željka Ćolakić @mygreenstories

Fotografije: Lidija Šeatović

Lidija By
Iskreno?

Nisam mogla zamisliti da ću pasti na zdravu hranu!

Ali hej, ljudi! To više nije blijedožuta ili smećkasto-zelena hrpica povrća servirana u nekom bezličnom restoranu devedesetih;-)

To nije više Lidija koja doručkuje bijelo pecivo… ili bezglavno juri u redakciju i poput lopova upada u prvu pekaru po kroasan. Ma, okej! Kroasan je još uvijek moja tiha patnja. Taj flafi, pahuljasti komadić sreće… awwww;-)

Ili Lidija koja preskače ručak… tko ima vremena za (to) gubljenje vremena. A radni dan i nije najbolja opcija za čašu bijelog vina poslije. Sva sreća, od šampanjca me boli gava, hahaha…i uspavljuje me…

I onda večernje i noćno šuljanje do svjetala pozornice malog uređaja u kutu kuhinje. Salamice, sirevi, kobase, majoneza… baš se nekad dobro jelo, baš (hvala Đole;-)!

Ali, da. Ta odgovornost, mučki nas preuzima i prelazimo na autopilot bez previše razmišljanja. Sada sam ispravna Lidija koja traži inspiraciju... a tko traži, taj i nađe.
Collage_Fotor1

Jer Instagram je moja livada inspirativnih ljudi. Food blogera. Insta blogera. Ljudi koji od hrane rade mala remek-djela. Zbog kojih mi cure sline. Zbog kojih odgovornost postaje gušt. Surf, surf, surf… a sve zdravo, fino… rapsodija boja, okusa, ideja… voćne kašice, smoothiji, wokovi, chia pudinzi (njaaaam), zdrave slastice, zdravi kolači… like, like, likeeeee!

Moji divni insta prijatelji iz cijeloga svijeta koji me svakodnevno inspiriraju:

Bahare iz Švedske (@healthy_belly), Lori, Hrvatica momentalno u Parizu (@ofcitiesandflavours), Lili iz Hrvatske (@travellingoven), Danica iz Irske (@madeby_Danica), Maria s Floride (@saltandsuch), Maja (@delicious_and_healthy_by_Maya), osoba koja je indirektno utjecala na moj preobražaj →pročitati OVDJE), slatka Helena (@helenarawandlifestyle) i… još mnogi, mnogi drugi… i…

Collage_Fotor2

… naravno moja draga prijateljica i suradnica na blogu s kojom često kuham i družim se: Željka (@mygreenstories). Rezultat jednog od naših subotnjih druženja u njezinoj predivnoj kući na obroncima Zagreba je pred vama. Fino, slatko… a, zdravo! Tko može odoljeti? Čak ni naša Marija, čije slike gledate… :-) !

KOLAČ OD BADEMA I KOKOSA S YUMMY TOFFEE PRELJEVOM

20161009183519_IMG_8664 - Copy

U zdjeli izmiješati:

  • 1 čašu sjeckanih ili mljevenih badema
  • 1 ½ čašu mljevenog kokosa (kokosovog brašna, samo da nije skroz sitno, fino mljeveno)
  • 1 čašu pšeničnog griza
  • ½ čaše oštrog brašna
  • 1 čašu svijetlog muscovado šećera
  • nekoliko kapi ekstrakta vanilije ili malo vanil šećera
  • 1 žličica praška za pecivo
  • malo soli

U mješavinu suhih sastojaka dodati 2 čaše biljnog mlijeka (idealno bi bilo Alpro badem-kokos) i ½ čaše otopljenog kokosovog ulja. Žlicom rasporediti u kalup obložen papirom za pećenje te peći 30ak minuta na 200°C.

Pečeno ostaviti u kalupu i narezati te zaliti unaprijed pripremljenim preljevom↓

Preljev:

  • Karamelizirati pola čaše šećera te otopiti u pola čaše vode, dodati 1 ½ čašu mlijeka od badema i kokosa.
  • Ohladiti prije posluživanja, a bilo bi dobro da odstoji i 5-6 sati…u mojoj kući nije još doživio taj vijek trajanja.

Uz ovaj kolač divno ide↓

Toffee umak s tahinijem i limunom:

6 žlica šećera preliti s 3 žlice vode i miješajući grijati dok ne postane zlatno žuto, dodati još 3 žlice vode, miješajući maknuti s vatre, dodati sok pola limuna, 2-3 žlice tahinija i malo ribane limunove korice. Prema potrebi, a kako bi se postigao željeni okus te više ili manje tekuća konzistencija, može se dodati još limunovog soka i/ili vode. Tko nije ljubitelja tahinija neka ga zamijeniti biljnim ili običnim vrhnjem za kuhanje. U tom slučaju je limun bolje izostaviti.

Kolac

Recept osmislila i kolač ispekla: Željka 

Fotkala: Marija 

Lidija By
cover

Jedan blic posjet zgodnom, malom hrskavom restorančiću.

Bajkovita izložba koja me vratila u najranije djetinjstvo kada smo (zar ne?) sve željele biti balerine i vjerovale u bajke i…

Jedna prava beauty božićna fešta u društvu Coco Chanel.

Ovomjesečna JEDI, MOLI, VOLI rubrika – možeeee;-)

JEDI

Geografija i gastronomija

Zgodno. Minijaturno. Šarmantno.

Najkraći mogući opis (n)ovog mjestašca u gradu, na adresi Petrinjska 14. Spoj geografije i gastronomije na hrvatski način i uz svjetsko ime: Croatian Food Heritage.

Vrtim se oko svoje osi i pokušavam uhvatiti detalje kamerom dok u dućančiću trojica stranaca čine gužvu. Situacija se ipak brzo raščišćava i odlažem fotić na stol. Vrijeme je za nešto izist. Gablat. Čavrljam s ljubaznim domaćinima: Nikolom i Gabrijelom. Majušnim se prostorm šire različiti mirisi iz svih kutaka lijepe naše. Za oko mi zapinje smokovača, omiljeni mi liker. O.k.! Nije tako dobra kao ona koju radim sama doma (skromnosti mi moje), ali može proći… Naručujem specijalitet kuće – CroBite. Moj se zove Pastirski kanape i sastoji se od namaza od buće sa svježom ličkom skutom, prženim bućinim koščicama, hrskavom pancetom i vlascem.

Hrvatska na malom sendviču. Like! Ideja je da kroz pet, šest tipičnih hrvatskih namirnica ponude isto toliko kanapea koje su nazvali CroBites. Od Dalmacije, Slavonije, Istre i Međimurja… zastupljeno je barem jedno izvorno jelo iz svake regije. Dobijete još i priču i neko fino vino ili pivo domaće proizvodnje.

Hint: obavezno posjetiti!

MOLI

Bajka à la carte

Mislim da mi malo u životu nedostaje bajki. Vama ne?

Svakodnevnica – mod: (pre)realan.

A ja se želim igrati, biti vila, obući pahuljastu haljinicu i zaplesati… naći princa s happy endom.

Vani je duboki minus, brrrr… ulazim u MUO, a u predvorju me dočekuju preslatke lutkice balerina moje (nove) prijateljice Jasmine u koje se zaljubljujem na prvi pogled. Na ulazu stražari ogromni “vojnik” Orašar.

Nevjerovatno je da je balet prvi puta izveden davne 1892. godine u Sankt Petersburgu i da je svake godine, još uvijek prava lutrija domoći se karata za izvedbu u HNK-u. Balet Orašar ili, izvorno, Ščelkunčik (probajte, probajte… nije tako teško izgovoriti!), čija se radnja odvija na Badnju večer, jedan je od najpoznatijih u svijetu. U Zagrebu ga je prvi puta postavila Margareta Froman, ruska primabalerina, a 1968. ulogu princa u milanskoj Scali plesao je slavni Rudolf Nureyev. Ima puno naj, i prvi i slično kada je taj balet u pitanju. A izložba ne zaostaje u epitetima.

Kostimi su fascinantni. Većina iz fundusa HNK-a, a mnogi i iz privatnih zbirki širom svijeta. U mnogima je teško plesati. Zato se neke slike baleta plešu samo par minuta. Rekonstrukcije izvornih kostima, kao i oni sami, prava su remek-djela.

Orašari, legendarne figurice, zapravo su drobilice za orahe koje su prvotno izrađivali rudari izgubivši svoj posao. Izrada Orašara vrlo je komplicirana i teška pa su stoga itekako vrijedni. Ne drobe svi orahe, neki npr. nose sol i papar ;-)… a neki su samo za ukras.

Ružičasti i bijeli pahuljasti kostimi, plašt princa, Čajkovski, Nureyev, ples Vila šećera, borba miševa i Orašara… zimska bajka u najvećoj mogućoj dozi! Prija! Preporučam!!!

Izložba traje do kraja veljače.

VOLI

Prava koloritna fešta

E… te neke kombinacije.

Inspirativni sastojci.

Odvažno odmjereno.

Savršeno obojano.

Idealno kombinirano.

Postoje ti neki brendovi koji su ljubav na prvi… Ne, krivo. Love forever! Čije ime, kada izgovaraš, zatitra srce. S kojima nema brige, ni panike i sve je lagano, teče po planu. I iznova se raduješ novim susretima, novim pričama, novim druženjima.

A ponovno sam druženje dogovorila s novom kreativnom direktoricom brenda Chanel, Lucijom Picom… kroz njezinu novu i fascinantnu božićnu kolekciju, of course!

Lucija je bila inspirirana gradovima (nismo li i mi… oh, mylittlezagrebe!) i kreirala je liniju koja oduzima dah – kao i uvijek.

Staklo, metal i gumu transformirala je u neobičnu nijansu i teksturu, a ružičastu, koraljnu i crvenu nijansu upakirala chanelovskom svježinom i vedrinom. U kolekciji Synthetic de Chanel mjesto je rezervirala za: palete sjenila, tuš za oči, intenzivno ružičasto rumenilo, ruževe i lakovi za nokte.

Breathless;-)

Tekst: Lidija Šeatović

Fotografije: Lidija Šeatović, press

Lidija By

Zagreb se naprosto ne predaje. Ne, ne… Šampionski se šepuri. Još je svjetlucaviji, mirisniji, gizdaviji, veseliji, zgužvaniji… prava mala, cirkuska varoš;-). Obranjena titula (najbolje božićne eu destinacije) lupa me u facu na svakom koraku. Ili možda bolje rečeno, u trbuh;-)

*****

Rudolf viri iz svakog kutka. Djedice Božićnjaci furaju se kočijom. Božićna zvona na veliko zvone, sa svakog se punkta čuje živa glazba (i Buble, i Mariah i Britney i , šmrc, George). Pa ako si i Grinch, moraš se kad tad predati;-)

Puši se s lonaca u kojima se kuhaju/peku kobase, fritule su dobile nove umake (preporučam onaj s kokosom i čokoladom plus cimet preko svega “kod bake Marije” ispred Johanna Francka). A u Johannu se traži mjesto više. Uz vatricu, po mogućnosti.

Kuhano vino, rum s čajem… one for me, please!

Za one većih očekivanja, nove varijante – sočivo od grahorica, brudet od hobotince u kruhu u Tomićevoj! Ili onaj od tune s višnjama (obećajem si, moram ga ići probati i opalit fotku za Instagram;-). Ili gulaš… isto u pecivu, u Martićevoj (probala, nije loše… stay tuned;-)

Kako god, mi smo ipak jedan glas razuma! Pa u tom božićnom gastronomskom ludilu, kako vani, tako i kod kuće (ne, ne… ne pričamo o sarmi i božićnim kolačima koje smo ostavili iza nas, niti o odojku i novogodišnjim tortama koje su pred nama, a niti o Školi kuhanja Vlatke Pokos na telki nego jednostavno)… branimo našu devizu: zdravo i fino! U slast!!!

ZIMSKI BRUNCH

encian_mlz-33_fotor
encian_mlz-13

BOŽIĆNI SMOOTHIE

(za 4 osobe)

Izmiksati u blenderu:

  • 6 klementina
  • 1 banana
  • 1 žlica chia sjemenki (Encian Superfoods Bio Chia sjemenke)
  • 1 žličica baobab praha (Encian Superfoods Organic Baobab)

Chia sjemenke nisu prethodno namakane pa ih je potrebno samljeti u blenderu s ostalim sastojcima. Njihova hranjiva vrijednost je iskoristiva samo ako su unaprijed razmočene ili samljevene. Tek nakon što su sjemenke chie samljevene dodamo:

  • 1-2 dl vode i
  • 2 dl Encian soka od aronije

… i još jednom kratko izmiksamo.

encian_mlz-14

POGAČICE OD POVRĆA I RIŽINOG BRAŠNA i CHUTNEY OD LUKA I SOKA OD CIKLE

(za 4 osobe)

Za pogačice:

  • 1 čaša Encian Superfoods bio rižinog brašna
  • 1 glavica luka
  • 1 mrkva
  • 1 žlica Encian Superfoods bio lanenog brašna
  • 1 žlica lanenih sjemenki
  • manji stručak peršina
  • soli, papra i chillija u prahu prema želji
  • oko 0,5 dl tople vode
  • ulje za pečenje
encian_mlz-21_fotor

Priprema:

Luk, mrkvu i peršin sitno nasjeckati ili izmiksati u multipraktiku. U smjesu dodati lanene sjemenke i laneno i rižino brašno te začiniti prema želji. Dodati vodu i dobro izmiješati rukama. Oblikovati male pogačice koje se mogu pržiti na tavi s malo ulja – za ukusniju varijantu. Za “zdraviju” varijantu mogu se peći nekih 25 minuta u pećnici zagrijanoj na 200°C.

Uz ove pogačice možete poslužiti svježe povrće i umak prema želji ili bilo koju miješanu salatu.

Mi smo se odlučile za mješavinu svježih cherry rajčica, a umjesto umaka pripremile smo ukusan chutney od luka i cikle.

encian_mlz-34_fotor
encian_mlz-37_fotor

Za Chutney od luka i soka od cikle:

  • 4 glavice luka – sitno narezanog
  • 2-3 žlice maslinovog ulja
  • 1-1,5 dl Encian soka od cikle
  • 1 žlica vinskog octa
  • 1 režanj češnjaka – sitno nasjeckan
  • 1 žličica koncentrata rajčice
  • 1 žličica mješavine začina Garam Masala (ili prema želji)
  • Limunov sok, sol i/li chili – prema želji

Priprema:

Sitno sjeckani luk dinstati na maslinovom ulju dok ne pozlati.

Podliti ga žlicom vinskog octa i nastavi dinstati sve dok tekućina ne ishlapi, a luk se počne lijepiti za dno posude u kojoj kuhamo.

Podliti dalje s malo soka od cikle i nastavi dinstati dok tekućina ne ishlapi.

Nastaviti s ovim postupkom dok ne iskoristimo sav sok od cikle. Količina ovisi ukusu, o time koliko intenzivan okus cikle želimo.

Pred sam kraj dodati koncentrat rajčice, češnjak, začine i limunov sok.

 

Recepte osmislila i pripremila: Željka Čolakić

Tekst: Lidija Šeatović

Fotografije: Marija Laća

Powered by: Encian

 

 

Matea By

Znate one bakine bilježnice pisane rukom…

Pa malo pokapane od kave koju je baka pila dok je čekala da se digne tijesto ili ispeče torta. Prije desetljeće ili dva, a čini se kao u prošlom životu, zar ne? Nije mit, jedna je kul baka (koja igrom slučaja nije moja, ali sam je voljela kao da jest) imala nakon svake etape izrade torte (koju smo po njoj zvali – Itina torta) u jednoj takvoj ručno pisanoj bilježnici napisano: “Sad zapali jedan duvan.”

Kakav flashback. :)

Grozna sam s receptima pa za tortu koju radim dvadeseti put svaki put zovem sestričnu koja mi strpljivo šalje istu fotku iz mobitela. S ručno pisanim receptom, naravno.

Kao da je znao, predblagdanski dani bili su idealan tajming – poštar mi je ovih dana u sandučiću ostavio dar. Ili je to bio sveti Nikola? Ne znam.

a1

Znam da mi je smješak izmamila Coolinarikina personalizirana kuharica (simboličnog imena My Little knjiga recepata) koja je stigla na moju adresu. Da, to je Coolerica, personalizirana kuharica koju su mi poslali krasni ljudi koji sudjeluju u njenoj izradi. A ono što mi se ponajviše svidjelo je ideja da sam(a) možeš kreirati takvu kuharicu s tvrdim uvezom i omiljenim receptima custom made za nekog kog voliš. Odabrati fotku, naslov, upisati posvetu, a možda možeš u nju ubaciti recept i za Čokoladno čudo. To je, naime, naziv one torte s čijim receptom, iako relativno jednostavnim, i dalje ponekad vodim bitku.

43e8c17d322f1e972566146da68fd9b3-brand_collage

U moju su stavili zanimljive ribne, mesne i slatke recepte (podvukla sam u sadržaju Chococake s malinama i Medeni teleći kotleti – a i sin je već bacio oko na neke deserte, jadna mu majka), sad još samo preostaje brojati dane do praznika da bi se bar dio njih realizirao.

encian_mlz-1

I dok tako maštam, pada mi na pamet na čiju bi još adresu ovog Božića Coolerica mogla doći – na onu moje sestrične koja je po upravo istoj onoj baki s početka priče dobila ime, da je ima pri ruci kad ja opet zaboravim koliko šećera ide u Čudo. Na kraju, mogu dodati samo kako je čudo što mi Čudo unatoč svemu ipak uspije baš svaki put.

Tekst: Matea Roščić

Fotografije: Marija Laća, Lidija Šeatović, web site Coolinarika

  • 17. Prosinac 2016.