Pratite nas

Zatvori
Lidija By

Studeni je. Zagrabio. Zagabrio. Ohladio. A ja sam i dalje s ljetom u mislima!

Dijete sam topline, vrućine, žege. Volim rubne stvari. Ne pristajem na kompromise. Čak ni kad su godišnja doba u pitanju.

Zato je ljeto moje godišnje doba.

A… é…! Ima i tih slučajeva (frankly, my dear…) kad neke stvari ne odradiš kad si obećao pa onda taj povratak u ljetne mjesece pada kao ponovni odlazak na godišnji.

Zezam se.

Ali dobro zvuči.

Idemo se praviti da je tako.

Collage_Fotor

********

Mjesto radnje: nalipši grad na svitu.

Vrijeme radnje: sredina kolovoza (ciče ljeto).

Akteri radnje: purgeri u Dalmaciji… Malo za promjenu tj. moja ekipica (ovoga puta obiteljska verzija 3.0.).

Svrha radnje: odlazimo na jednodnevni izlet u Split. Ideja je “dokazati” cilom svitu kako taj hrvatski razmaženi, razmetni, prpošni sin ozbiljno puše za vrat Zagrebu… Kada je foodie scena u pitanju. Za sve ostalo ionako znamo da je prvi.

Željni smo ga istražiti kao što je Hajduk željan naslova prvakaJ!

********

Note to myself: nikada ne mješaj poslovno i privatno. Jer dok sam se pentrala po stolcima naše prve destinacije, slastičarne Kod Luke, kako bih pofotkala sladoled što se naveliko otapao (čak i brže nego mi), dečki su se sablažnjavali nad mojim nedoličnim ponašanjem. Nisu se mogli strpit ni tren da ne poloču Colu (a ista je silno potrebna da bi fotka na Instagramu bila savršena… to svi znamo) itd., itd. Nakon što smo netom prije uzaludno šepesali po toj vrućini do popularne slastičarne Tee Mamut Oš Kolač i shvatili da ne radi nedjeljom (??? usred turističke sezone), scene Kod Luke samo su dodatno otkopale ratne sjekire. Pa smo se odlučili uputiti na mjesta zbog kojih smo u stvari i došli… i tamo ih zakopati. Oba s Boka – Bokerije i Bokamorre. Jesti, piti, pomiriti se, družiti se… Po mogućnosti u dubokoj ladovini.

Luka1

BOKeria Kitchen & Wine

Budući je ovo moj blog, nemam neku grižnju savjesti navesti da su Lorena i Luka divan mladi par te da je Luka prijatelj mog sina Filipa, pa smo tako “preko veze” dogovorili susret s njegovom djevojkom i najmlađom članicom obitelji u čijem su vlasništvu oba restorana, Lorenom Bokavšek.

Odahnuli smo stropoštavši se u stolice smještene u dubokoj ladovini terase smještene u bočnoj uličici koja uokviruje Bokeriju. Slaba sam na terace, one me uvijek osvoje (ili odbiju), a ova je onako stješćena među kamenim pročeljima splitskih nebodera, mjesto s kojeg nikad ne bih otišla. Odrađivala bih ovdje siestu 24 sata… Ako me pitate.

Bokeria
Bokeria1

Bokeria Kitchen&Wine prekrasan je splitski restoran koji vodi Lorenina obitelj jer, kako to obično biva, uspješno ugostiteljstvo najčešće je obiteljski projekt. A obitelj Bokavšek zaista radi odličan posao. Uživamo u odličnoj spizi: buratti, gourmet burgeru, domaćim pljukancima s tartufima i pršutom, brancinu s pireom od kaula…

Umjesto balota, bacamo ćakulu, a Lorena je uglavnom na mobitelu, prima rezervacije, riješava tekući posao: “Tako je to kad se baviš ovim poslom. Zajedno smo stvarali ovaj restoran i svi svakodnevno brinemo o njemu. Brat Luka je menadžer. Interijer je djelo moje sestre Ele. Jelovnik osmišljavamo shodno godišnjim dobima i sezonskim namirnicama. No neka hit jela stalno su na meniju i naš su zaštitni znak kao npr. bomboline – hrskave okruglice punjene pršutom i ružmarinom. Roditelji su zaduženi za ‘jutarnju smjenu’ dok nama mlađima više leži popodnevni i večernji đir”.

Bokeria4
Bokeria5
Bokeria3

Halapljivo uživamo (više ekipa, nego ja… nek se zna) u platici s desertima. Vrućina nas ne obeshrabruje jer brzinom munje nestaju ekleri, panacotta s Nutellom i Linoladom, cheesecake s lavandom, mousse od čokolade i naranče.

U tri godine otkako postoje trude se gostima ponuditi ono što slavna barcelonska tržnica, koja ih je nadahnula u odabiru imena – La Boqueria, nudi svojim posjetiteljima: najbolje od Mediterana za nepce i oči. Hrana za dušu i za tijelo u svakom pogledu, kutku, detalju, okusu, ukusu…

Klopa4
Klopa6

********

Uzimamo prijekopotrebnu pauzu kako bismo odradili fjaku (= stanje duha i tijela kad se čoviku ništa ne da radit) i odlazimo ju odguštati na štekat kafića na apotekarski biloj splitskoj rivi prije lagane šetnje prema mlađem “potomku” obitelji Bokavšek –Bokamorri.

BOKamorra

Split je grad koji ima dušu što te čvrstom rukom steže na svakom koraku i ne da ti disat’ ni na tren. Bez obzira hodaš li kaletama grada, gurajući se kroz more turista i pogledom pokušavaš upiti svu bogatu raskoš povijesti, arhitekture, kulture, trenutnog muvinga, novih dućana, restorana, kićenih ponistara s kojih se protežu konopi (u Splitu kažu sušila) na kojima vise svježe oprani lancuni (osjećate li u nosnicama miris omekšivača?)… Ili su zastrti škurama da svitlo ne ulazi…

Ili hodaš splitskom rivom koja svojom novim, pomalo svemirskim, izgledom može poslužiti kao scenografija za neki novi nastavak StarTracka.

Ali to ne čudi. Nikoga ne treba. Jer Split je takav. Svoj. Tvdoglav. Naivan. Ponosan. Drugačiji. Pun dišpeta, rekli bi po domaći.

********

I nakon obilne spize u Bokeriji, odmorni, a ipak lakši za dobar mililitar znoja (i valjda ipak i malo kalorija) što je splitska žega isisala iz nas, potpuno međusobno usklađeni i pomireni (a tko ne bi bio nakon tolike lipote), spremni smo na uživanje u kasnopopodnevnom ledenom koktelu i zalogajčiću ukusne pizze. Lagana nas šetnjica vodi do zapadne obale rive gdje nas čeka Luka (Lorenin momak, ne brat☺), elegantno utegnut u šarmantnu odoru konobara, u prvom dining pizza restoranu – Bokamorri, pizzaurantu i coctail baru.

Collage_Boka

Moja ekipica (umorna jadna) odmah se baca u jedan od separe iza kojeg se šepuri zid prekriven bocama tanqueraja. Ja s fotoaparatom oblijećem po prekrasno uređenom prostoru ne znajući što bih prije snimila. Lijepim se za krušnu peć ručno izrađenu i obloženu napuljskim mozaikom. Divim se glamuroznom šanku prekrivenom zelenim mramorom koji krasi prednji dio restorana, a iza kojeg šarmantni barmeni rade mirakule s kolekcijom od više stotina vrsta alkoholnih pića poredanih u dvije piramide iznad kojih se proteže pitoreskni vitrage.

Bokamorra8
Bokamorra7

Proučavam mala remek-djela talentiranog grafičkog dizjnera Saše Pocrnića, personalizirane postere koji krase zidove Bokamorre i svaki od njih priča neku svoju priču sa zajedničkim nazivnikom – Viva la Dolce Vita. Nisu na prodaju, ako pitate. A većina koji dolaze – pitaju.

Bokamorra5
Bokamorra4
Collage1
Bokamorra3

Dok moji vrijedni “suradnici” tamane fantastičnu “slatku” pizzu Smokvizzu kao da nisu izili ništa cilu vječnost, uspjevam ukrasti koji zalogaj te divote sačinjene od tijesta od rogača, maslinovog ulja, sira stracciatelle, suhih smokava, pistacia i kozjeg sira. Ta lipotica, kao i mnoge druge stanovnice ovog pizzauranta, pomno i duhovito osmišljenih imena – Marghajito, Cheezus, Porco mio – djelo su ruku i uma pizzaiolo majstora Raje.

Bokamorra11
Bokamorra12

I ovdje se za unutrašnje uređenje pobrinula Ela. Sve ono što je zamislila, tata Bokavšek prenio je na papir. Ideja obitelji bila je da stvore nešto posebno, drugačije. I u vizualnom i konceptualnom duhu. Klasične pizzerije u kojima zalogaje zalijevamo pivom ili s Pipi (sjećate se Ane Sasso?) – zamijenili su potpuno suprotnim konceptom… i onda ga razvili do kraja. Vole reći da su stvorili novu generaciju pizzerije… U Dalmaciji, ali i šire. Osim ugode za oči, ugodu za nepce garantiraju vrhunskim namirnicma koje koriste u pripremi pizza, a većina njih dolazi ravno iz Italije na tjednoj bazi.

Ako već nisam uspjela ukrasti koji zalogaj pizze više, trudim se to nadoknaditi (a ne pada mi teško :-)) uživajući u koktelu koji je Marin Karinja spravio za mene. I ne samo za mene, naravno… Ali volim malo maštati☺!

Bokamorra13
Bokamorra14

Gimsome berries mu je ime, a sastojci mu zovu na još: Tanqueray gin, sirup od čaja maline i jagode, St. Germain liker od bazge, rhubarb amaro i sok od aronije.

Marin je mladi, nadareni barista koji svoje vještine razvija po cijeloj Europi, a puno je naučio i od Marijana Maksana, coctail majstora zagrebačkog Dežman bara, koji je i ostatak mlade ekipe Bokamorre uveo u čari spravljanja koktela. A u Bokamorri ih možete probati čak 24 – 12 signature koktela i 12 klasika. Tako je bilo tada, ali naravno uskoro dolazi i zimska kolekcija koktela (šapnuo mi je jedan splitski Galeb). Kao i “nova kolekcija” pizza: Capula Caramelizata, Che Kozica, Mortadelicious, Seljanchizza, Slatkizza… Pa odlučujem definitivno i doživotno preseliti u Split i ostati ovdje zauvijek. A ekipu šaljem za Zagreb. Šta da vam kažem – pari mi da ću se sigurno morat’ vratit’!

Bokamorra9

I riči i slije: Lidija Šeatović za MLZ

Lidija By
cover

Jedan blic posjet zgodnom, malom hrskavom restorančiću.

Bajkovita izložba koja me vratila u najranije djetinjstvo kada smo (zar ne?) sve željele biti balerine i vjerovale u bajke i…

Jedna prava beauty božićna fešta u društvu Coco Chanel.

Ovomjesečna JEDI, MOLI, VOLI rubrika – možeeee;-)

JEDI

Geografija i gastronomija

Zgodno. Minijaturno. Šarmantno.

Najkraći mogući opis (n)ovog mjestašca u gradu, na adresi Petrinjska 14. Spoj geografije i gastronomije na hrvatski način i uz svjetsko ime: Croatian Food Heritage.

Vrtim se oko svoje osi i pokušavam uhvatiti detalje kamerom dok u dućančiću trojica stranaca čine gužvu. Situacija se ipak brzo raščišćava i odlažem fotić na stol. Vrijeme je za nešto izist. Gablat. Čavrljam s ljubaznim domaćinima: Nikolom i Gabrijelom. Majušnim se prostorm šire različiti mirisi iz svih kutaka lijepe naše. Za oko mi zapinje smokovača, omiljeni mi liker. O.k.! Nije tako dobra kao ona koju radim sama doma (skromnosti mi moje), ali može proći… Naručujem specijalitet kuće – CroBite. Moj se zove Pastirski kanape i sastoji se od namaza od buće sa svježom ličkom skutom, prženim bućinim koščicama, hrskavom pancetom i vlascem.

Hrvatska na malom sendviču. Like! Ideja je da kroz pet, šest tipičnih hrvatskih namirnica ponude isto toliko kanapea koje su nazvali CroBites. Od Dalmacije, Slavonije, Istre i Međimurja… zastupljeno je barem jedno izvorno jelo iz svake regije. Dobijete još i priču i neko fino vino ili pivo domaće proizvodnje.

Hint: obavezno posjetiti!

MOLI

Bajka à la carte

Mislim da mi malo u životu nedostaje bajki. Vama ne?

Svakodnevnica – mod: (pre)realan.

A ja se želim igrati, biti vila, obući pahuljastu haljinicu i zaplesati… naći princa s happy endom.

Vani je duboki minus, brrrr… ulazim u MUO, a u predvorju me dočekuju preslatke lutkice balerina moje (nove) prijateljice Jasmine u koje se zaljubljujem na prvi pogled. Na ulazu stražari ogromni “vojnik” Orašar.

Nevjerovatno je da je balet prvi puta izveden davne 1892. godine u Sankt Petersburgu i da je svake godine, još uvijek prava lutrija domoći se karata za izvedbu u HNK-u. Balet Orašar ili, izvorno, Ščelkunčik (probajte, probajte… nije tako teško izgovoriti!), čija se radnja odvija na Badnju večer, jedan je od najpoznatijih u svijetu. U Zagrebu ga je prvi puta postavila Margareta Froman, ruska primabalerina, a 1968. ulogu princa u milanskoj Scali plesao je slavni Rudolf Nureyev. Ima puno naj, i prvi i slično kada je taj balet u pitanju. A izložba ne zaostaje u epitetima.

Kostimi su fascinantni. Većina iz fundusa HNK-a, a mnogi i iz privatnih zbirki širom svijeta. U mnogima je teško plesati. Zato se neke slike baleta plešu samo par minuta. Rekonstrukcije izvornih kostima, kao i oni sami, prava su remek-djela.

Orašari, legendarne figurice, zapravo su drobilice za orahe koje su prvotno izrađivali rudari izgubivši svoj posao. Izrada Orašara vrlo je komplicirana i teška pa su stoga itekako vrijedni. Ne drobe svi orahe, neki npr. nose sol i papar ;-)… a neki su samo za ukras.

Ružičasti i bijeli pahuljasti kostimi, plašt princa, Čajkovski, Nureyev, ples Vila šećera, borba miševa i Orašara… zimska bajka u najvećoj mogućoj dozi! Prija! Preporučam!!!

Izložba traje do kraja veljače.

VOLI

Prava koloritna fešta

E… te neke kombinacije.

Inspirativni sastojci.

Odvažno odmjereno.

Savršeno obojano.

Idealno kombinirano.

Postoje ti neki brendovi koji su ljubav na prvi… Ne, krivo. Love forever! Čije ime, kada izgovaraš, zatitra srce. S kojima nema brige, ni panike i sve je lagano, teče po planu. I iznova se raduješ novim susretima, novim pričama, novim druženjima.

A ponovno sam druženje dogovorila s novom kreativnom direktoricom brenda Chanel, Lucijom Picom… kroz njezinu novu i fascinantnu božićnu kolekciju, of course!

Lucija je bila inspirirana gradovima (nismo li i mi… oh, mylittlezagrebe!) i kreirala je liniju koja oduzima dah – kao i uvijek.

Staklo, metal i gumu transformirala je u neobičnu nijansu i teksturu, a ružičastu, koraljnu i crvenu nijansu upakirala chanelovskom svježinom i vedrinom. U kolekciji Synthetic de Chanel mjesto je rezervirala za: palete sjenila, tuš za oči, intenzivno ružičasto rumenilo, ruževe i lakovi za nokte.

Breathless;-)

Tekst: Lidija Šeatović

Fotografije: Lidija Šeatović, press

Lidija By

Kako u jedan post ugurati: novo in mjesto, izložbu koju morate posjetiti i beauty proizvode. Jednostavno! Zajednički hešteg bio bi #livethelittlethings…

Sigurno ste primjetili da vrijeme (u posljednje vrijeme :-)) luduje. Događaji sustižu jedan drugoga, važni i manje važni. I moj je grad postao iskusni sprinter kojeg jedva sustižem. Pomlađen i ušminkan, brzoprugaš, respektabilni rekorder.

Sve mi više prija taj moj gradić. Nije ustuknuo pred hladnijim danima. Ne boji se južine. Naklon do poda!

Nema ekskjuza za markiranje na terasama kafića koje su samo uključile grijanje. Nove su to plažice na kojima pokazujemo obnovljenu garderobu iz Zare i HM-a. Topli, dugački džemperi. Kaubojske čizmice, podrapane trapke… neke stvari uporno se vraćaju u modu. Meni paše.

Ljudi rastežu polusatne pauze za ručak (pa uvijek se mora obaviti neki važan sastanak u gradu, zar ne?). ‘Ko ne markira – čudak je i izdajnik. Biće s druge planete.

Ima dakle puno novih mjesta, obnovljenih mjesta, redizajniranih mjesta. Eventi se redaju. Teško je na sve stići i ne stanu svi u jedan mali post. Pa evo ovomjesečnog izbora:

JEDI...

kava6

NOVA KAVATAVA NA BRITANCU

Britanac mi je simpa plac jer ima tu antikno-cvjetnu ponudu zbog koje svaki put osiromašenog džepa dođem kući. I došlepam još jedan porculanski set kojem sam ponosno skinula cijenu sa 100 na 50 kn. Na uglu s Ilicom, u prostor koji je nekada davno bio dućan fansy namještaja, pa konceptualni restoran&showroom koji nije preživio (očigledno), uselila se strpljiva susjeda KavaTava s namjerom da ostane. Kao da je sve vrijeme lukavo čekala da se ispušu netalentirani đaci, pa da ona nastupi. Jelovnik dizajniran u zagrebačkom štihu, uglavnom tostevi i “američke” palačinkice (s nešto više brige za vegane i vegeterijance hm, hm…), serviran na podlošku koji je ujedno vodič za top-kissing mjesta u gradu (zgodna ideja). Interijer zgodno uređen s veselim šalicama kave, vespom i malom dvoranom pretvorenom u unutrašnjost aviona gdje se mogu pratiti projekcije filmova. Palac gore!

kavatava2
kavatava3
kavatava1

MOLI...

IGNJAT JOB U KLOVIĆEVIM DVORIMA

Volim Van Gogha (i njegovu žudnju za životom) pa sam jedva dočekala da se otvori izložba hrvatske “inačice”. Iganjat je jedan od najvažnijih umjetnika hrvatske moderne umjetnosti. U najavi njegove retrospektivne izložbe (koja će trajati sve do 8. siječnja) mediji upotrebljavaju bombastične pridjeve: umjetnik koji je “slikao i stradavao sa slikarstvom”, ekspresivni umjetnik koji je izgarao za svojim rodnim krajem…

Pozivnica zagarantirana.

Zaroniš tako u jedan drugi svijet. Kada se komunikacija odvijala pismima, a osjećaji izražavali kistovima. I pismima. Pametna tehnologija nije postojala.

Kratak i traumatičan Ignjatov život bolno je vidljiv dok šetate njegovim životom obješenim na zidove muzeja. Pitate se koji su to ono umjetnici koje “prepoznajte” u njegovim žestokim djelima, i o kojima ste učili u školi… a malo su vam se pomješali (El Greco, Goya, Breughel, Munch). Malo me sram! Olako sam (smo) shvaćala likovni odgoj, jasno mi je. Onda odjednom iznikne “Van Gogh” u njegovom najplodnijem razdoblju (sve piše, ne brinite, a i sami ćete skužiti). Motivi Mediterana koji su ga stalno nadahnjivali: Supetar na Braču gdje je imao atelje, Dubrovnik, Komiža… Pa onda na kraju životopisni prizori iz krčme koje podsjećaju na francuskog majstora Lautreca. Lampica se pali.

Izlazimo pomalo opijene, Željka i ja. Vraćamo se u svakodnevicu s pomoću row kolača u Vis-a-Vis slastičarnici. Vraćamo se našim običnim, normalnim, malim životićima. Mobitelima. Društvenim mrežama. Tračevima. Bojama svijeta koje živimo…

job1
job2
job10
job8

VOLI...

ČAROBNI BOOSTERI IZ CLARINSA

I na kraju nešto girly. Luksuzno. Slatko. Neodoljivo.

Kao što moja Insta prijateljica, beauty blogerica @ana_with_insta_love citira:

Sugar and spice and everything nice, that’s what little girls are made of.

Ljubav at first sight. Preslatki busterići od Clarinsa.

To su visokokoncentrirane serumske formule koje svaka žena treba. Potpisujem.

Tri mala čudesna afrodizijaka u naračastoj (#energy), plavoj (#repair) i zelenoj (#detox) dozi koja razveseljavaju kožu lica u raznim prilikama. Ovisno što vam koža treba!

Poredani poput vojnika stoje na stalaži u kupaonici i svako jutro mi naredi koji da izaberem. Kap, kap u dnevnu kremu i život postaje umjetnost. Lice postaje platno spremno da primi boje kistova svakodnevice. Živjela umjetnost u svim svojim oblicima!

clarins2
clarins6
clarins5

Uspjelo mi je! Zar ne? Ugurati sve u jedan post;-)

 

Tekst i fotografije: Lidija Šeatović 

Matea By

Kad sunce odjene svoj zimski kaput i pokaže zube (brrrr!) ne treba se nužno prepustiti apatiji. Uostalom, D vitamin možete uzeti i oralno, a dok odbrojavamo sate do Nove godine (hej, dobra vijest je da je najdulja noć u godini već iza nas pa dani puževim koracima postaju sve dulji #klasaoptimist), ugrijmo se u svojim domovima ili, još bolje, negdje izvan njih. Evo par ideja što sa sobom preko praznika, ukoliko ste poput mene sretni da ih imate :-). Ako to i nije slučaj, ove će vam ideje pomoći da se after work ne pretvori u kuhano vino, kobase i film na Drugom. Bar ne svaki dan. Pa krenimo…

Posadili svoje božićno drvce

Svi mi imamo:

a) vikendicu blizu Zagreba.

b) frendove/obitelj koji imaju vikendicu u blizini.

Ukoliko ste mislili unaprijed ili ste samo ekološki osviješteni pa ste svoj bor kupili u teglici sa zemljom (mene je dijete nagovorilo #hvalaJanko) podarite mu život poslije Božića. Pripazite, ukoliko stvarno želite da se drvce primi nemojte ga držati u kući dulje od desetak dana, a prije sadnje mu dopustite aklimatizaciju u hodniku ili garaži. Uostalom, malo fiskulture dobro će doći u ove dane plandovanja i prejedanja.

christmas_tree_house-wallpaper-1366x768_Fotor

Zapisali dobre odluke

Sjećam se mirisa prvih dana škole i odlazaka s tatom u shopping u Morning Glory, najkul papirnicu u ovom dijelu svemira, dok se još nalazila u Teslinoj. Nekako je i početak školske godine bio lakši uz prelijepe bilježnice i pisalice koje su tada devedesetih bile čista egzotika. Dobra vijest je da je naša omiljena papirnica ponovo otvorila vrata na novoj lokaciji u Kaptol centru, proširila ponudu didaktičkim igračkama za klince, a ima i simpa webshop . Okrenite novu stranicu, doslovno ili u novom planeru ili samo, poput mene, otkrivajte stvari koje vas vesele uz Delight Exercise Notebook.

Notebook

Zagrijali srce toplom sangrijom

Dok je vani hladno i pingvinima, uvijek postoje ta neka topla mjesta na kojima se osjećaš kao kod kuće. Španjolska mi se uvukla pod kožu još sa srednjoškolskim danima i prvim ‘otkidanjima’ na Almodovara, na maturalcu sam se zatreskala u Madrid, a par godina kasnije u Barcelonu i jednog… Well, evo nam Španjolske usred Zagreba! Mio Corazon smjestio se u Radićevu 16 da bi potom zbog velikog interesa posjetitelja odnedavno otvorio i vrata preko puta, na broju 15. Na broju 16 kušajte tapase, a kad se okrijepite samo prijeđite cestu na nabrijaniju verziju prostora u kojoj se čašama možete kuckati s raznim inačicama sangrije, koktele, španjolskih vina ili cervezama.

Tomislavac4

Usavršili svoje klizačko umjeće

Jung je to zvao sinkronicitetom…Kako drugačije da vam objasnim ushićenje koje sam osjetila vidjevši plakat za treniranje umjetničkog klizanja za odrasle, nekoliko dana nakon što sam pisala o umjetničkom klizanju i usvojila prve figure. Do kraja veljače imate priliku svake subote trenirati s profesionalnim trenerima u neopterećenim večernjim terminima (21-22.45) i naučiti napokon tu piruetu. Klizalište Velesajam, 098 371-889 (Kristina)

AdriaSpa

Priuštili si kućni wellness

Kombinacije su sljedeće – lavanda+maslina, limun+smilje (my fav!), limunska trava+naranča, a proizvodi iz linije kojima ćete razmaziti svoja osjetila su pjena za tuširanje koja se iz gela u dodiru s vodom pretvara u magiju (provjereno), bogati body butter, kupka, krema za ruke…Riječ je o Biofarmovoj liniji Adria Spa koju sam otkrila još davno, ali me i opet razveselila kad sam je pronašla pod borom. Očito me jako dobro poznaju pa sam dobila i divan Aromatica set prirodne biljne kozmetike koja je divna kao i njihovi čajevi i začini karakteristični za naše podneblje. Imamo i mi svoje konje za kozmetičku trku!

Odveli prijateljicu na Tart Caramel

Sezone sniženja su počela, to smo usvojili. Ako vam je slučajno promaknula (meni nije:-D) na putu prema Areni, na adresi Lanište 12 d, otvorena je vrlo kul slastičarnica Fancy Cake (kraj koje nećete proći tek tako. Završetak dana slađi je uz njihov Tart Caramel ili Ledeni vjetar (čak i zimi – s jagodama). Bez brige, bez brige… o skidanju nakupljenih blagdanskih kilograma razmišljat ćete poslije (kako je pametno zaključila mudra Scarlett O’Hara u Zameo ih vjetar!). A i mi ćemo sigurno o tome pisati… dakle, slobodno se opustite.

Posjetili žive jaslice

Štalica, svratište, domaće životinje, građani Betlehema, Sveta obitelj, mudraci s Istoka, pastiri…Postanite i vi dio božićne čarolije  uz divan projekt zajednice Cenacolo čiji su sjajni glumci-amateri pronašli svoje svjetlo na kraju tunela. Ne zaboravite povesti i najmlađe, njima bi se mogle posebno svidjeti!

Termini: Kaptol, 30.12.2015., 1.1., 6.1.2016.: 16.15h, 17.00h, 19.00h

Sveti Lovrec, 261211.Nakon lanjskog probnog projekta zivih jaslica koji je polucio veliki uspjeh, mladi Lovrecani su i ove godine odigrali zive jaslice. Pripreme su trajale gotovo dva mjeseca u kojima su u domacoj radinosti nastajale stalice, torovi i kostimi. Najvise zanimanja izazvala je Sveta obitelj smjestena u stalici na trgu kraj zupne crkve, a mali Isus, Marija i Josip svoje su uloge odradili i vise nego uspjesno i satima spremno pozirali pred publikom.Foto: Goran Sebelic / CROPIX

I za kraj… Želimo vam da lijepo proslavite Novu godinu, da u novoj godini budete nasmijani, zdravi, zadovoljni i u dobrom društvu. Čitamo se dogodine! xoxo

 

Fotografije: arhiva MLZ

Matea By

Prekasno kao pojam ne postoji u terminologiji. Barem ne u onoj kojom ja baratam. Elem, nikad nije (pre)kasno da ostvariš svoje djevojačke snove. Kozmos uvijek kaže može, right?

O tome sam puno razmišljala zadnjih dana. Tjedana. Mjeseci. Kao mali misliš da možeš sve. Svijet je tvoje igralište, a ti postavljaš pravila i režiraš. Nešto malo kasnije, kad porasteš i raširiš krila, uglavnom te uvjere da nešto ne možeš, da ima boljih, da nisi dorastao, čekaj još malo, drži se po strani, neee, to nije za tebe, ne, radije budi mainstream, pravila, regule, ispiti, škola pa faks pa udaja pa dijete. Sve po pe-es-u.

A onda… Onda se negdje u međuvremenu dogodi život. Divno je kako odrastaš i učiš (a nekima se to počne događati khm u tridesetima) pa se vratiš na onaj dječji mode i skužiš da pravila zapravo i jedino postavljaš ti. I ograničenja. Neograničenja.

Jedno od prvih sjećanja iz djetinjstva uključuje tople zimske večeri kod dede i bake i obavezno gledanje Zlatne piruete Zagreba uz vatricu kraj peći (plinska peć, kakvu baka ima i danas, najbolje grije. Ili je to samo njena ljubav). Sanda Dubravčić prva i jedina, zatim Katarina Witt, Agnes Gossein… Imena sam zaboravila, ali osjećaja se vrlo dobro sjećam.3_00700012

Sjećam se vikenda i vikenda koje sam provela na ledu. Baka i deda mog su bratića Hrvoja i mene uvijek kad smo spavali kod njih, a bilo je to počesto, vodili na Šalatu. Disco klizanje, kužiš! To je bila nova fora, bilo je zabavno, Patrick Swayze je pjevao Time of My Life, imali smo fudbalerke, klizanje je uključivalo i masnu lepinju poslije i vrući šipkov čaj u pauzama i bilo je superzabavno. Dečki se nisu upucavali preko WhatsAppa nego naglim kočenjem centimetar od tebe, tak da te poprskaju ledom.

00710022_1

Volim klizanje. Znam klizati. Ipak, žao mi je i dan-danas što ne znam klizati bolje i što se nisam klizanjem bavila ozbiljnije, profesionalnije jer biti klizačica je nakon princeze i balerine, bilo moje idealno zanimanje kad sam imala sedam. A ni danas mi ne zvuči loše.

Gracioznost, fragilnost (samo naoko), otmjenost, snaga, predivne haljine, impresivne figure…Klizačice su za mene bile i ostale ideal ženske energije, girl powera, balerine na ledu.2_00710024_Fotor_Collage6_00700019

Nešto godina kasnije…Radim sa sportašima. Nogometaši, odbojkaši, košarkaši, tenisači, klizači…Hej, klizačice! Eto prilike za mene, pomislila sam. A eto prilike i za malu zamjenu uloga…Zašto moji učenici ne bi nakratko posali moji učitelji?

00710014_FotorTomislavac7Tomsilavac1_3

Kad sam Izabeli predložila da odemo “na led” trebalo joj je oko tri sekunde da pristane, a kad nam se pridružila i Tena, mojoj sreći nije bilo kraja.Tomislavac_collageNapokon ću naučiti piruetu! A možda i lastavicu, axl (možda ne odmah dvostruki ili trostruki, ali malim koracima…), lutz… Ma kvragu, ako me nauče klizati unatraške i zakočiti bez zalijetanja u ogradu, na konju sam.

Hššš, hššš…Zvuk noževa klizaljki na ledu, prazno klizalište još zatvoreno za građanstvo i nas tri u rano nedjeljno jutro učinili su da moja uobičajena jutarnja mrzovolja nestane u trenu. A kad nam se pridružila moja kolegica Ana mogle smo zaklizati i u parovima.

I poletjeti… Lastavicu sam usvojila, pišem plus :-)

Prostora za učenje još ima. Ima ga uvijek. No, neke se ljubavi nikad ne zaboravljaju i neke klizaljke još nisu spremne da se okače o klin. Cure, hvala vam <3, idući put imamo trening LEVEL PRO.

10_0071000400710006_Fotor

Izabela Čerkuć ova dvadesetogodišnja studentica prava klizati je počela s tri godine. Trenirala je u klubu Mladost, a kad joj je bilo petnaest bila je druga najbolja klizačica u Europi i prva u državi u kategoriji juniorki.

Tena ČoporŠesnaestogodišnja učenica trećeg razreda Športske gimnazije kliže već jedanaest godina, a prije desetak dana nastupila je na 48. Zlatnoj pirueti Zagreba u senirskoj kategoriji u kojoj su nastupile i svjetska i olimpijska pobjednica. Osvojila je sjajno 15. mjesto.

Klizalište Ledeni Park na Tomislavcu otvoreno je u sklopu Adventa u Zagrebu i možete ga posjetiti svakog dana od 10 do 23 sve do 10. siječnja. Djeca do šest godina kližu besplatno, a ostali mogu kupiti ulaznice po cijeni od 15/20 kuna (ovisno o terminu) na licu mjesta ili online. Ukoliko nemate svoje klizaljke, ne brinite jer unajmiti ih možete za 10 kuna, a ako vas ide više ostvarujete popust na obiteljsku ulaznicu. Vidimo se!

CREW: Izabela Čerkuć, Tena Čopor – on skates

FOTO: Dunja Plazonja i Lidija Šeatović za MLZ

MORAL SUPPORT: Ana Hečej (on skates, too)

SPECIAL THANKS: Katapult promocija (lokacija), Nika Meleh (costume)

Ana Hecej By

Kad miris Tuškanca zamijeni buka tramvaja i prometa na Ilici, uđete u bajku.

Jedna od najkraćih ulica u gradu, Dežmanov prolaz dugo već nije ulica kojom se prolazi iz garaže kako Zagrebčanci vele, već jedna mala ukusna radionica raznog stvaralaštva iz ruke i glave. Pa je tako Dežman bar dodatni razlog da se zavučete u ovaj kutak centra Zagreba.

Dežman number three. Topla domaća atmosfera, ponuda dovoljno jaka i za one “ja bih ovo, ma ne ovo, ma što mi vi preporučujete.”

dezman1

dezman11

Bezglutenska ponuda jednaka je onoj klasičnoj. Jer ipak je to sada glavna furka kod pojedinaca.

Sendvič samo ne obični. I da, humor je bitan dio kreativnosti.

dezman11

Dezman13

dezman15

______ ovo prazno polje ostavljam vama da istražite, kod mene ste ionako navikli na malo teksta, a ipak puno za mene. Dovoljno mjesta za riječi da vas zagolicam… jedan dva tri kreni sada… rade i sutra!

dezman14

Želite li nešto posebno, drugačije i svjetski, nakon reda kavice, klopice, deserta, jednu stepenicu niže podarite očima slasticu broj dva.

Cvjetna galerija Saše Šekoranje, mjesto gdje je stvarnost oživjela, upravo ono mjesto gdje krunu kraljice nosi netko drugi jednako ponosno, vražje kako i zna taj naš šarmantni rod.

ovca i sob

Sob je još tu centar ljepote! Ovčica. No zašto od svih životinja baš oni imaju privilegiju biti radnici u Sašinoj instalaciji putovanja svijetom otkrijte sami.

dezman4

 

dezman3

dezman7I, lete li doista? Veselite se jako! Ja jesam.

Moj duh mi ne dopušta ništa manje od veselja, ako ne i više!

Bajkovito je ovo!

Fotografije: Ana Hečej, Facebook Dežman bar, Facebook Saša Šekoranja

My Little Zagreb By

polazak_final

Pokret! A gdje nego u šumu. Šuškanje unedogled. Nekima dosta, a ja bih da sam lastavica i da preletim svu tu zlatno-crvenu ljepotu koju sljemenske staze pružaju.

Ja, lastavica kojoj se Lastan divi…

lastan

E, sada ptičice! Neka vas sve što je lijepo vodi na putu prema realizaciji takvog momenta. Svjesni smo toga, izgovorimo to… ali kako provesti misao u djelo?

nature_final

U planini zadovoljstvo nalazi obični izletnik (ja), penjač (onaj sa štapovima), znanstvenik (mi ga momentalno nemamo), istraživač (maca), čovjek željan odmora (muž), mali ljudi stalno u pokretu (Frida i frend) i obožavatelj prirodnih ljepota (moja ekipa odnosno SVI).

istrazivaci

Svima nam je zajedničko svojstvo – smisao za prirodu. Planinar po svojim sklonostima, sposobnostima i mogućnostima bira cilj svoga pohoda, vrstu planine, rutu, putić. Radi osobnog gušta.

runolist frida i frend

Naša ruta toga sunčanoga jesenjeg dana bio je Planinarski dom Runolist s predivnim pogledom na Zagreb, smješten u šumi, svega 30 min ugodne šetnje. Zato mu i je adresa Šumarov put. 😉

Priroda netaknuta. Gledam okolo, uživam, primjećujem desert šumske jagode-to-go. Divna crvena u jeseni. I ljubav i jesen još traju.

jagodica

Neki su već umorni, ‘ajmo na toplo, sigurno ima nešto i za pojest. Nismo pokleknuli pred grahom…pojeli smo sve drugo dok se veš suši na štriku. Fina domaća klopica, ali baš fina (bar ova naša koju smo mi naručili).

klopica

klopica1

ves

Savjet plus: Svaki puta kada ste u mogućnosti, prošetajte šumom i provjerite razmišljate li kasnije (po povratku kući) jasnije:-)

mobitel

Fotografije: Ana Hečej

 

  • 20. Studeni 2015.
  • wood
My Little Zagreb By

Toga dana na izletu nisam baš bila okupirana fotkanjem (nisam još znala da ću pisati na blogu:-), već ležanjem na ležaljci i klopanjem od piknika do restorana. I guranjem kolica s malim Vidom kako bih ga uspavala. U trenutku odlaska i dolaska – emocija je bila ljubav.

E, tako dođem i sva moja opažanja privuku i okupiraju divni prozori i ljubav iznad krajolika. Iz krajolika uvijek ubiremo nešto, a ja sam tog dana istinski uživala. Romantičarka je uživala u slobodi, ljubavi; zapravo, samo je osjećanje bilo cilj.

Kod mene to tako ide. Naiđem, ostavim trag, zabilježim moment. I skupim maramu s livade u čvor i put putujem do drugog trena zvanog moment. Uskoro namjeravam nešto crtati po zidu. Složit ću i tu priču. Takva sam ja. Svaštara. Ali bit ću i konkretna…

Vuglec breg je predivan. Nalazi se samo četrdesetak kilometara od Zagreba, u srcu Hrvatskog zagorja, u njedrima prelijepih zagorskih brega. Turističko selo koje se sastoji od nekoliko autentičnih zagorskih hiža u kojima se može obitavati… da ne prepričavam. Sve ćete naći na: www.vuglec-breg.hr.

 

My Little Zagreb By

Ej, društvo, idemo – pravac neka priroda, da pošteno klopamo i opustimo se kako spada. Na svježem zraku apetit poludi. Zasjesti na travicu, pojesti i popiti nešto – to savršeno legne.
IMG_20151103_233503
IMG_20151024_123106IMG_20151026_222755

A legne ti i to da te dvije klinke vuku za rukav i kao mali papagaji ponavljaju „Mi bi se igrale“, „Mi bi se igrale“. 😉 Dobro sam se opremila pa je bilo k’o iz rukava… Jeste možda za frizbi ili dodavanje loptom, badminton… Ne. One su izabrale konje, prasce, štale… Hmm, žele seosku idilu. Male (žene), ali odlučne!

IMG_20151103_183207

IMG_20151103_182843

Kezele ima rješenje i za one koji žele tri praščića u originalu, priču o konju, ali i o čovjeku koji stvara svoju lijepu vikend bajku.

IMG_20151103_230413IMG_20151103_230603

IMG_20151103_183109

Mjesto za lijep odmor, finu domaću klopicu iz prave one nekada davne bakine teče;)

IMG_20151103_234639IMG_20151103_234621

Jesen je princeza u žutoj haljini, a neka vas pokrene njezin čarobni štapić. Vjerujte, djeluje iz dana u dan.

P.S. Pod rubrikom „Mi bi se igrale“, evo ideje da se i vi pripremite i ubacite  Martinje pod stavku Kezele.

 

2015-11-04 14.08.48

Nešto više o tome na: www.kezele-vino.hr

 

 

Fotografije: Ana Hečej

 

My Little Zagreb By

Ima jedna zgodna uzrečica koju mi u Zagrebu često koristimo: Nije važno gdje si, nego s kim si. Apsolutno točno! Zamislite da na neki od predstojećih kulturnih događanja u studenome (na kojem se obavezno morate ukazati) – odete u neprimjerenom društvu? I umjesto kulturnog užitka, doživite katastrofu. Zato evo našeg must-have vodiča da se provedete odlično, ali – i u dobrom društvu!

U romantičnom društvu: Želite li uživati u laganim zvukovima koje proizvodi akustična gitara, posjetite galeriju Lauba. Tamo 11. studenoga gostuje Jose Gonzalez, tridesetsedmogodišnji kantautor švedsko-argentinskog projekla, koji će, nježno prebirući po žicama probuditi svu potrebnu romantiku. /www.lauba.hr

S tatom: Ne možete zamisliti da je vaš tata bio okorjeli roker. Razveselite ga odlaskom na koncert Whitesnakea, koji će se održati 21. studenoga u zagrebačkom KC Dražen Petrović. Žestoki momci predvođeni Davidom Coverdaleom sigurno će vratiti tatu u mladost. Samo gledajte kako vjerni fanovi i danas bjesomučno tresu kosom (zapravo, vjerojatno samo glavom)./ KK Cibona, Savska 30

S mamom: Od 14. studenoga u Muzeju za umjetnost i obrt biti će predstavljeni radovi svestranog hrvatskog umjetnika Ede Murtića, nastali kao dio ciklusa ‘Nova apstrakcija’. Retrospektivni prikaz pružit će uvid u modele, skice i fotografije te originalne murale, ploče i tanjure. A mama će, u muzejskom dućanu, moći kupiti replike za po doma. Svi sretni i veseli!/ www.muo.hr

S prijateljom koji vam dolazi iz inozemstva: Zašto se ne pohvaliti s domaćim slikarskim adutima? Od kraja listopada u HDLU-u se održava tradicionalna smotra hrvatskog slikarstva, koja će predstaviti čak 38 autora među kojima i Josipa Vaništu, Zlatana Vrkljana, Zlatana Vehabovića, Stjepana Tadića i mnoge druge. Predstavite svijetu hrvatski likovni talent!/  www.hdlu.hr

U veselom društvu: Želite li se dobro zabaviti, Izložba Street art 2.0.: Inovacija u srcu pokreta traje do kraja studenoga. Okupite frendove pa ravno u Galeriju Klovićevi dvori gdje možete pogledati kako se razvijao street art od samih početaka, a onda se osobno isprobati u izradi vlastitog grafita na vodenoj podlozi ili kreirati QRadio pomoću QR kodova. Cooool!/ www.gkd.hr