Pratite nas

Zatvori
Diana By

Joga nam pomaže da upoznamo sami sebe, da shvatimo vlastitu snagu i nađemo unutrašnji mir, no isto tako povezuje nas s drugima. To možda objašnjava zašto sve više ljudi prakticira partner jogu, bilo da se radi o ljubavnom partneru, najboljoj prijateljici ili članu obitelji.

Vježbanje partner joge uči nas povjerenju, boljoj komunikaciji i prepuštanju. Kroz zajednički dah, pokret te dodir stvara se i dodatna razina intimnosti, što je još jedna dobrobit za bilo koji tip odnosa. Naposljetku, vježbanje partner joge omogućava nam da život sagledamo i iz zabavn(ij)e perspektive: teško je ostati ozbiljan ili ljutiti se dok se pokušavate popeti na partnera kako biste na njemu ili njoj napravili pozu psa koji gleda prema dolje ili padate na pod od smijeha u pokušaju zajedničkog održavanja ravnoteže. Osim toga, partner joga omogućuje da pomaknemo granice tijela kroz viseće položaje i uz dublje protezanje koje imate priliku iskusiti jedino uz partnera.

Ako nikad niste probali partner jogu, to možete učiniti već ove subote u Shanti yoga studiju od 19 do 21 h. Da biste se pridružili nije vam potreban partner – dođite sami ili povedite prijatelja/-icu, člana obitelji ili će poslužiti i kolega sa susjedne prostirke:) Kroz radionicu će vas provesti (i nadamo se zabaviti) certificirani učitelji yoge, Diana i Arnel, a prijaviti se možete na mail shanti.yoga.zagreb@gmail.com

Diana By

11939647_913458662069476_1831722618_n11917938_473342336159864_1543064432_n

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na jednom od prvih satova joge u mom studiju, Lidija mi je rekla da nema teorije da ikada napravi stoj na glavi. Dapače, kada smo se upoznale i dogovarale da počnemo s treninzima, bila je skeptična oko toga je li uopće dovoljno fleksibilna da može pratiti tjelesne položaje (asane). Naravno, nije jedina. Većina praktikanata ima slične “strahove”. Slično sam se osjećala i sama kada sam počela prakticirati jogu.

 Joga često nadilazi tjelesna postignuća te vrste. Ona nas kroz asane uči – kako kvalitetno živjeti kroz upornost, strpljenje i osjećaje zahvalnosti, koji su i inače najvažniji sastojci dobroga života. Malo po malo, prvo se koljena “odlijepe“ od poda, pa lagano idemo gore… opa, pa padnemo! I shvatimo da smo preživjeli i da možemo ponovno pokušati. I tako mic po mic… jednoga dana, potpuno mirni, nađemo se – na glavi. I promatramo svijet iz jedne potpuno drugačije perspektive. I u tom momentu svi oni strahovi i pokušaji bijega (p)ostanu daleko iza nas.

Nije li tako i sa životom? Kad se nađemo u nekoj novoj životnoj situaciji koja za nas predstavlja nepremostivu prepreku, prva misao je “ahhh, ja to ne mogu”. No kopka nas! Uspoređujemo se s drugima. Kako mogu oni, pa mogu i ja! I onda se odvažimo i krenemo. I tek kad simbolički (ili stvarno) padnemo i dotaknemo tlo – shvatimo da smo preživjeli i da možemo ponovno probati i da ćemo ostati živi. I uporno ponavljamo pokret dok se jednoga dana ne vinemo u vis. I zahvalni smo i ponosni. I super se osjećamo.

Foto: by Diana