Ana Kotzmuth By 

MOČVARA – UTOČIŠTE NEOBIČNIH UMJETNIKA


Jeste li znali da u Zagrebu postoji punoljetno stanište neobičnih stvorenja? Čudesno mjesto u kojem mogu svi odrastati? Mjesto susreta shvaćenih i neshvaćenih? Inkubator za mlade i nejake?

Iako zvuči kao da se radi o izmišljenom mjestu iz bajke, riječ je o Močvari – jedinom klubu mladih u kojem je dopušteno sve osim govora mržnje. Zvuči sjajno, zar ne?! No koliko vas je doista upoznato s tom pričom koju je prije 18 godina pokrenulo Udruženje za razvoj kulture (URK)? Koliko znate o pokretu koji je okupio nas nekolicinu sa samo jednom idejom – idejom stvaranja. Nitko nije znao što želimo postići i kako bi taj klub trebao izgledati. Nismo imali proračun kao ni početni kapital, a ipak, Močvara još uvijek stoji ponosno i radi čak i danas, nakon dugih osamnaest ljeta.

IMG_8175
IMG_8218

O početku Močvare pričala sam s priznatim kazališnim redateljem, D.J.- em i gospodinom “svašta nešto”, Mariom Kovačem koji je ujedno i glasnogovornik nove kampanje (KLIK→ bit.ly/mochvara) – prikupljanja sredstava za izdanje knjige u kojoj bi ideja Močvare bila dostojno predstavljena.

IMG_8226-2

Ana: Dok smo bili klinci radili smo za ovaj klub sve što treba. Kako danas gledaš na tu ideju stvaranja nečega “samo zato da postoji”?

Mario: Kako bi shvatili ideju osnutka Močvare, važno je na trenutak vratiti se u post ratne devedesete i vrijeme kad je izbor nekih koncerata i predstava bio znatno sužen i manji nego danas po količini prostora kojeg smo mogli koristiti. Dogodilo se to da smo iz nekog sustava koji je bio relativno otvoren za omladinske aktivnosti – kako se to tada zvalo – ušli u neki oblik kapitalizma i najednom je za sve trebalo imati početni kapital. Uz to, mnogi su prostori prenamijenjeni ili zatvoreni. Vrijednosti su se srozale i to se dosta osjetilo i na umjetničkom planu. Kroz URK i Attack okupila se kritična masa ljudi šarolika u svim segmentima. Prva akcija koja je mene upoznala s URK-ovcima bila je akcija na Ponikvama davne 1997. Kroz druženje s tim ljudima, pa čak i kad nisam bio aktivan u stvaranju nego sam bio samo dio publike, probudila se u meni želja za pripadnošću toj zajednici koja se stvarala kao i želja za volonterizmom.

IMG_8187

Ana: Ideja o stvaranju kluba potekla je upravo od te ekipe entuzijasta i volontera koji se nisu bavili problemima i onime što ne mogu ostvariti, nego su se bavili rješenjima i svim onim kako nešto učiniti. Danas, kad razmišljam kako je uopće sve to uspjelo, svjesna sam da su upravo vrijednosti poput volonterizma i osjećaja pripadnosti one koje su omogućile stvaranja kluba poput Močvare. Koji su tvoji prvi projekti u Močvari?

Mario: Dosta brzo, već kad smo pokrenuli Festival alternativnog kazališnog izričaja, iz Močvare je došla ideja o organizaciji kazališnog programa u klubu, a ne samo glazbenog. Nisu samo bendovi i glazbenici oni koji traže prostor za svoj izričaj, već i kazalištarci i ostali umjetnici. Močvara je pružala infrastrukturu koja omogućuje učenje, druženje i razmjenu ideja mladim umjetnicima. Tek smo nakon 4-5 godina dobili svoje prve honorare i bili smo začuđeni kako, eto, postoji netko tko želi platiti za to da nas gleda.

Ana: Močvara je počela sa svojim javnim radom u prostoru kraj Botaničkog vrta, da bi se na kraju preselila u prostor bivše tvornice “Jedinstvo” na Trnjanskom nasipu, gdje i danas obitava. Koliko je simbolike u tom “močvarnom” ambijentu?

Mario: Močvara (mi) je ubrzo postalo mjesto poput dnevnog boravka. Svaku pauzu od predavanja provodio sam tamo. Nije to nikada bio klasični klub u kojeg dođeš navečer popiti piće, to je oduvijek bio inkubator za upoznavanje ljudi. Puno šireg kruga ljudi od onog kojeg bi upoznao inače. Prostor pored Save donekle je uvjetovao promjenu u tom segmentu, ali je donio dobrobit u nekom drugom. Novi prostor omogućio je radioničarski tip rada. Tu smo se mogli zatvoriti s nekom kazališnom skupinom i održati edukaciju, učiti i sl. Mnoge su predstave nastale tu. Prvi žongleri i ulični zabavljači vježbali su upravo tu, a čak smo imali i nogometni turnir pod naslovom “Kriva noga”.

Collage_Fotor
IMG_8223

Ana: Danas često čujemo upotrebu riječi močvara u negativnom kontekstu. Tako se poziva ljude da glasaju za stranke koje će nas “izvući iz močvare”, a proziva se i neke druge da okončaju “močvaru u nogometu”. Iako često negativno oslikana, nas je naša Močvara ipak učila pravim vrijednostima.

Mario: I danas dok radim neku predstavu, primjerice u HNK, dogodi mi se da zasučem rukave i pomognem napraviti oko scene sve što treba. Ništa mi nije teško i istinski uživam u stvaranju, u svakom dijelu procesa. Vjerujem da je upravo Močvara zaslužna za to. Postali smo generacija kojoj je duh DIY postao stvaran. Osim poslovičnog “zasukivanja rukava”, također smo i sve među sobom dijelili. Znalo se dogoditi da dođe po 5 bendova koji, kad se skupe, imaju opreme dovoljno za eventualno jednog. Iz te kombinacije slabe kulturne ponude i relativne neimaštine, kreativnošću smo to krpali i nadomještali.

IMG_8252
IMG_8238

Ana: Koja je vrijednost Močvare danas i zašto je dobro da svi znaju gdje se ovaj klub nalazi i čemu služi?

Mario: U Močvari, i dan danas, mogu nastupiti bendovi i kazališne trupe koji nigdje ne bi mogli napuniti prostor ili biti financijski isplativi. U Močvari je svatko dobrodošao pod uvjetom da ne širi poruku mržnje. To je ono što Močvara jest – utočište neobičnih umjetnika, ali i publike, konzumenata specifičnog i drugačijeg ukusa. Močvara se uspjela izboriti za poziciju anything goes što će i dalje pružati mogućnost održavanja “neprofitnih” večeri u smislu novca, ali u smislu stvaranja ideja, kreativnosti i upoznavanja ljudi sličnog ukusa, potpuno profitabilnih. Močvara pruža mogućnost pogreške, onoga što u kazalištu zovemo “zlatna pogreška”. Naravno da i u svijetu umjetnosti mora postojati mogućnost pogreške i neuspjelog eksperimenta kako bi se stvorilo nešto bolje. Drugog takvog mjesta u Zagrebu nema.

*******

Mario je dobro zaključio cijelu priču i ovaj naš put po aleji sjećanja s tim da je Močvara bila i ostala stanište neobičnih bića, životom bogato mjesto, mjesto gdje žive rijetki i drugačiji. U močvari žive oni koji su ugroženi koji ne mogu živjeti u bilo kakvim uvjetima i povlačeći tu metaforu klub Močvara je to stanište neobičnog. A i danas i uvijek postojat će ljudi koji će se tu osjećati kao doma.

Tekst: Ana Kotzmuth for MLZ

Fotografije: Marija Laća za MLZ

Članci koji bi vam se mogli svidjeti

IMG_0131
SOMETHING BEAUTIFUL BY LILI
June 22, 2017
IMG_9029
NA KORAK DO MICHELINOVE ZVJEZDICE
June 15, 2017
MMia
SAY CHEESE!
June 08, 2017
Processed with VSCO with a5 preset
BO BO BOTANIČAR!
April 24, 2017
IMG_20170314_135513
KAKO DA NE
April 22, 2017
IMG_2530
MASAŽE INSPIRIRANE ZAGREBOM
March 22, 2017
sbf_9478_145055
SAMOBORSKI FAŠNIK – Završetak u velikom stilu
March 03, 2017
25.02.2017., Zagreb - Humanitarni maskenbal Arena centar pod maskama.
Photo: Borna Filic/PIXSELL
FINALE ZA ČISTU DESETKU
March 01, 2017
sbf_5880_145044
PRINC SAMOBORSKI FAŠNIK I PRINCEZA KRAFNA
February 27, 2017

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena * su obavezna.