Lidija By 

NA KORAK DO MICHELINOVE ZVJEZDICE


Ovo nije klasična priča o jednom od mnogobrojnih restorana u Zagrebu. Nije ni recenzija njegovog menija. Niti promocija. Bilo bi zaista nedolično da se, uz, smatraju neki priznataimena zg-gastro scene, moja malenkost upusti u takvo što. Pri tom se ipak moram malo pohvaliti. Često jedem na “finim” mjestima (kako bismo mi Zagrepčanci to rekli) pa mi nepca prolaze šegrtovanje. Navikavaju se lagano na ono što je dobro, a što baš i nije. Od čega naprosto izgubim razum svih osjetila ili krenem (to “fino” i dobro izreklamirano mjesto) zaobilaziti u velikom luku. Dakle, postoje znalci, stručnjaci, ljudi “od zanata” koji mogu stručno izraziti svoje mišljenje i dati pravu ocjenu… No pomalo, doći ćemo i do toga.

IMG_9045

Vratimo se mi priči. Ovo je dakle priča o ljubavi prema tom divnom životnom afrodizijaku (hrani), o ljubavi (u) spravljanja iste, o filingu koji on izaziva (ne samo) mojim osjetilima. O dvoje ljudi koji već dvadesetak godina usješno vode zagrebački restoran u srcu Zagreba. I koji su u taj posao zaljubljeni od momenta kada su krenuli u njega. O ljubavi koja još uvijek traje i samo je jača i postojanija. Ne o poslu, nego o pozivu.

IMG_9180

Ovo je priča o jednom popodnevu čistog gušta kada smo moja fotografkinja Marija i ja posjetile restoran Boban, dogovorivši intervju par dana ranije s direktoricom restorana Ivom Jurković. Posjetili bismo mi ga i prije, no, kako to u životu biva, (jer netko to od gore vidi sve…) povukao nas je taj naš dobročinitelj za rukav i rekao: “Djevojke, evo prilike! Što ste čekale? Preduhitrili su vas inspektori Michelina koji su restoran Boban uvrstili u svoj vodič preporuke restorana u Hrvatskoj.”

Okej! Oprostit ćemo im :-) !

IMG_9105

Kad malo bolje porazmislim, ne znam otkud da krenem s pričom. Od hrane koju nam je osoblje restorana pripremilo i koja je čekala pravi moment da bude servirana. Od razgovora u koji smo odmah uplovile, neobavezno, onako ženski. Od ugodne atmosfere i/li mog pogleda koji se nije mogao odvojiti od svakog, pažljivo biranog detalja na stolu i oko njega, na terasi… Težaaaak posao :-) !

IMG_9052
IMG_9008

P R E D J E L O

Veliki okrugli tanjur prvi se našao na stolu pred nama. Kompozicija predjela – posebno spravljena samo za nas kako bismo mogli probati dio iz bogate ponude restorana Boban, a koja se uvijek može naručiti u različitim varijantama (ili zasebno), u  dogovoru s osobljem restorana.  S koje su nas mamile: različite vrste bruschetta na domaćoj ciabatti, pršut San Daniele, salama Felino, dimljena guščja prsa, lardo – kremasta bijela panceta, kravlji sir s tartufima, ovčji sir (Pecorino), Parmigiana – vegeterijansko jelo, talijanski klasik; može biti toplo predjelo ili glavno jelo…

IMG_9111
IMG_9129

Dok sam se ja “utapala” u talijanskom kremastom siru, buratti, najnježnijeg mogućeg okusa koji sam ikada probala s domaćim džemom od rajčica koji sami spravljaju, Iva nam priča:

“Veliki napor ulažemo u izbor kvalitetnih namirnica. Voće, povrće, svježe meso nabavljamo od lokalnih proizvođača, OPG-ova i svakodnevno na placu. Imamo dvije žene u kuhinji zaposlene samo da rade domaće tijesto. Ponosni smo na činjenicu da sami proizvodimo sve što možemo: pečemo tri vrste kruha, od njih radimo domaće bruschette i crostina.

Cvijeće koje koristimo kao dekoraciju u jelima (a jestivo je☺), nabavljamo od jednog simpatičnog para iz Utrina koji ga uzgajaju u svom stanu u neboderu. Budući je naša kuhinja mediteranska s naglaskom na talijansku, autentične talijanske proizvode, vrhunske kvalitete nabavljamo u Italiji u koju odlazimo jednom tjedno. Prije svega burattu, koja mora biti savršeno svježa, dozrela mesa koja moraju proći posebne procese obrade i slično.”

GLAVNO JELO

Jesam li vam rekla da je Iva prilično samozatajna osoba? Trebalo mi je podosta vremena da je uopće uvjerim da bi se, prilikom našeg razgovora, trebala i fotografirati. „Ajde, može… malo, ali decentno“,  jedva je pristala. Logičan odgovor jer je i Iva, predivna žena, upravo takva. Decentna, opuštena, elegantna, elokventna, profesionalna… Majka  sina jedinca, studenta prava. Supruga, s kojim Boban vodi još od davne ’97, a mlađeg brata, restoran “Ill Secondo” sedam godina. Osoba u koju se zaljubite taj čas.

“Nemoj me molim te pitati koji mi je draži”, smije se. “Prijepodne sam u Bobanu, a popodne u Secondu. “Nekim ljudima ponedjeljak je stres, meni je velika radost jer jedva čekam ići raditi ono što volim.”

IMG_9097

Pred nama se reda izbor iz glavnog menija: risotto s jadranskim kozicama, desertnim vinom, mladim špinatom i aromom lavande, ručno rađeni domaći ravioli s mladim krumpirom u laganom umaku od divljih šparoga i smeđim šampinjonima, confit od patke s okruglicama od kruha aromatiziranim špekom, baby pilić iz ekološkog uzgoja (koji ne prelazi cc 500-600 grama) mariniran i pečen s pečenim mrkvicama, pečenim mladim lukom, krumpirom, rikulom u domaćem umaku Aioli, “popularna” Rustica – komadići bifteka sa pečenim krumpirom, rukolom, crvenim radićem i cherry rajčicama…)

IMG_9216
IMG_9162
IMG_9191
IMG_9202
IMG_9211

I dok se čulo mmmmm, aaaaah (s naše strane), Iva naglašava da ničega od ovoga ne bi bilo bez njezinih vjernih, dugogodišnjih, talentiranih suradnika:

”Branko Kusavac naš je, rekli bismo, kuhar nad kuharima. S nama je stalno i već prilično dugo Damir Anić, talentirani mladi chef. Naš uspjeh prije svega dugujemo ljudima koji su s nama ovjde, praktički 24 sata. Adriana, moja prva suradnica, osoba je koja koordinira kuhinju i salu, obavlja korespodenciju na svim poljima (s gostima, klijentima, dobavljačima…)”.

Dok pijuckamo malvasiju dubrovačku bijelu iz vinarije Crvik, ne zaboravlja spomenuti da je muž Damir taj koji je “odgovoran” za bogatu vinsku kartu… Između ostaloga, naravno!

“Ponosni smo na činjenicu da posebno promoviramo mlade vinare, osobito hrvatske. Često imamo promociju nekog našeg domaćeg vinara, kad ta vina prodajemo po posebnim, prilagođenim cijenama tako da pružamo šansu i gostima da uživaju i isprobavaju ih, ali i našim vinarima da se probiju svojim asortimanom”, dodaje Damir.

IMG_9051

DESERT ZA KRAJ

“Naši vjerni, stalni gosti, ali i jako puno turista koji posjećuju Zagreb tijekom cijele godine dokaz su da je naš trud sve ove silne godine prepoznat i cijenjen. To nam je najveća nagrada. To je ono zbog čega ovo radimo, što nas svaki dan pokreće i daje nam elan da iz dana u dan postajemo samo bolji.”

Okej, okej… ali, heeej, guys! NE samo to! Ne mogu odoljeti, onako tipčno ženski da mi ispriča… što se to dogodilo s Michelinom. Kako su ušli u preporuku francuskog vodiča za restorane, jednog od najprestižnijih u svijetu, čije preporuke uvažavaju i gosti i struka. Jer se radi o vrlo strogim kriterijima koje rastorani moraju zadovoljavati. “Što se dogodilo? ”, pitam nestrpljivo. I potaknuta food filmovima (čiji sam veliki obožavatelj) nastavljam: “Pričaj!!! Došli su. Odložili su vilicu na pod? U paru. Muško i žensko. Naručili glavni meni i a la carte? Vi ste se u kuhinji preznojili, nastala je panika, ha-ha!”

IMG_9283

Dok se pred nama pojavljuje niz deserata, sve favorit do favorita s Bobanove liste – Merinque torta (torta bez brašna, od kore bjelanjaka s komadićima pistacija, pinjola, oraha i malih kockica čokolade s tučenim vrhnjem), čokoladni fondant sa sladoledom od vanilije, Torta od sira bez brašna i na kraju Merinque – ljetni (sezonski) složenac sa svježim jagodima, kremom na bazi jogurta, mascarponea i mljevene merinque… Iva se smije:

“Ha-ha! Ma kakvi. Mi uopće nismo znali da su oni tu. Nismo znali ni da su odlučili uopće ‘uzeti’ Hrvatsku u razmatranje. Nismo imali pojma. Pa nama dnevno u restoran uđe od 300 do 500 ljudi. Tko bi to pratio? Suprug i ja bili smo u kinu kad smo od djevojke našeg sina Nine dobili SMS da smo uvršteni u preporuku, jer je ona to vidjela na internetu. Suprug i ja smo pomislili da se šali s nama, dok nam nisu počele pljuštati čestitke sa svih strana.

IMG_9223
IMG_9255

Kasnije smo shvatili da su bili prije nekoliko mjeseci po fotografijama i jelu koje su objavili, a na kojima se vidi da smo tada jela koja su probali posluživali na daskicama koje smo ubrzo nakon toga zamijenili.

Jeli su Bruschettu s rajčicom, basilicom i maslinovim uljem (naše najjednostavnije predjelo), rezance s teletinom, vinom i kaduljom i naš domaći tiramisu rađen od domaćih piškota. Dakle, sve što smo sami “proizveli”, što je pretpostavljamo bio glavni adut što su nas uvrstili u svoj respektabilni vodič.

Ne mogu reći da nam to zaista puno ne znači. Naravno da znači. Jer i sami, kad putujemo po svijetu, u izboru restorana vodimo se njihovim vodičom. No prije svega to priznanje smo shvatili kao dokaz da svoj posao radimo dobro, da su najbolji prepoznali našu kvalitetu. I sve nas je to oduševilo i dalo još veći podstrek da i dalje nastavimo istim putem”, skromo dodaje na kraju Iva.

IMG_9265

Zaustavljam diktafon, ali ćakula i dalje teče jer imamo toliko raznih tema. Off the record: Pričamo i o domaćoj ponudi naših restorana (Iva hvali mnoge restorane koji se nikada ne nađu na stranicama naših gastro vodiča, a hrana im  je božanstvena), o tome kako sve stigne i o tome što ona najviše voli jesti… i kako, do vraga, može uz sav taj posao ostati tako vitka i elegantna (moja opaska :-))!

“Znaš što ti ja najviše volim kad dođem kući? Prvo uzet malo kruha i utoćat ga u domaće maslinovo ulje. Ostalo mi je to još iz djetinjstva u Imotskom… nema boljeg, zar ne?” smije se.

A moja Marija (rođena Šibenčanka) i ja kimamo glavom. “Ne, nema boljeg, Iva!!!”

Napomena:

Osim restorana Boban, u preporuku su ušla još 33 hrvatska restorana. I to po 12 istarskih i zagrebačkih te deset dubrovačkih. Tako su na listi ugostiteljskih objekata s Michelinovom preporukom dubrovački restorani Nautika, Vapor, 360, Stara Loza, Pantarul, Proto, Azur, Dubrovnik, Kopun i Bistro Tavulin, u Zagrebu Apetit City, Gallo, Le Bistro Esplanade, Zinfandel’s, Takenoko, Mano, Dubravkin put, Boban, Fajn, Mundoaka, Bistro Apetit i Agava, te u Istri Pergola, San Rocco, Marina, Damir&Ornella, Sv. Nikola, Wine Vault – Monte Mulini, Batelina, Zigante, Alla Beccacola, Konoba Morgan, Konoba Čok i Meneghetti. U društvo oko dvije tisuće elitnih restorana diljem svijeta, tzv. zlatnu selekciju, s jednom Michelinovom zvjezdicom prvi je ušao rovinjski restoran Monte.

Tekst: Lidija Šeatović

Fotografije: Marija Laća

Zahvaljujemo obitelji Jurković i osoblju restorana Boban na predivnom druženju i razgovoru

Članci koji bi vam se mogli svidjeti

c1
CHEESECAKE GLADNOG MILE
July 29, 2017
IMG_0131
SOMETHING BEAUTIFUL BY LILI
June 22, 2017
MMia
SAY CHEESE!
June 08, 2017
IMG_8185
MOČVARA – UTOČIŠTE NEOBIČNIH UMJETNIKA
May 22, 2017
Processed with VSCO with a5 preset
BO BO BOTANIČAR!
April 24, 2017
IMG_20170314_135513
KAKO DA NE
April 22, 2017
b2
USKRŠNJA TORTA S MALINAMA I MASCARPONEOM
April 10, 2017
IMG_2530
MASAŽE INSPIRIRANE ZAGREBOM
March 22, 2017
sbf_9478_145055
SAMOBORSKI FAŠNIK – Završetak u velikom stilu
March 03, 2017

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena * su obavezna.