Matea By 

DAŠAK RUSIJE U ZAGREBU


Cure, predlažem da započnemo ovo druženje čašicom votke od brezinih pupoljaka – uz osmijeh je servirala ovu sjajnu ideju koju nismo mogle odbiti mlada poduzetnica Anastasija Knežević i već me, i prije nego smo krenule, “kupila”. Votka se, i to nimalo slična onoj po kakvoj pamtimo svoja prva pijanstva, drži u zamrzivaču te je njeno stanje lagano kristalizirano (a i čašice su, naravno, ohlađene, kak se šika). Ispija se naiskap, a nakon što je popijete, trebate lagano izdahnuti kroz nosnice, a nikako otvoriti usta da bi doživljaj bio potpun.

Svatko ima svoj način s votkom, doduše, a navodno ju je jedan od omiljenih nam Rusa, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, volio piti već za doručak. Odgrizao bi komad crnog kruha, zalio votkom te sve skupa prožvakao – tvrdio je da je upravo takav način pijenja votke najzdraviji (ili bar tako tvrdi Pavel Fokin u njegovoj biografiji ‘Dostojevski bez uljepšavanja’).

No vratimo se mi u Zagreb. Ne, nismo presjekle radni/kišni tjedan skoknuvši do Moskve – naš gastro put u Rusiju počeo je i završio u Zagrebu – u dućanu Ruske delicije koji se pomalo samozatajno smjestio u veži Vlaške ulice na broju 19.

Anastazija i Matea

Anastasija, vlasnica i voditeljica dućana, rođena je Sibirka koja se s mamom doselila u Hrvatsku prije više od dvadeset godina. Iako joj se, dok govori šarmantno ”čuje” naglasak, hrvatski govori kao da joj je materinji, a u Zagrebu je, osim poslovnog, svila svoje obiteljsko gnijezdo. Posjetila je i Sibir prije nekoliko godina, no kaže kako ne bi mogla zamisliti da se više vrati ondje. Barem ne za stalno. Previše je surovo, kaže nakon što ga je doživjela ponovo odraslim očima, i nema u njemu ovog malog slatkog života na kakav je navikla u Zagrebu. No srce i navike i dalje su ostale ruske.

– Ruska je kuhinja kombinacija francuske i azijske. Jedemo jako puno morskih algi na salatu što je jedna od tajni ljepote Ruskinja – alge šalju u štitnjaču dozu joda koji kožu čini blistavom – objašnjava nam dok pijuckamo ruski pjenušac, a kiša polako gubi snagu.

Da ne ispadne kako samo cugamo i to u radno vrijeme jer još nije ni 16 sati, Anastasija nam servira neke od ruskih delicija koje prodaje Zagrepčanima u svom istoimenom dućanu.

– Probajte ove kanapee. Ovi su s dimljenom jesetrom, jednom od najpoznatijih ruskih riba koja daje čuveni crni kavijar čija je cijena i do 100 eura za 100 grama, a prodajemo ga i mi ovdje. Jesetra se suši zajedno s kožom zbog čega zadržava puninu okusa – upućuje nas Ana polako u tajne ruske gastronomije. Mi Hrvati (kakva sintagma :D) u nedostatku ideja novaca najčešće pribjegavamo svinjetini kao najjednostavnijem rješenju, objašnjava, dok Rusi svoju kuhinju temelje mahom na ribi. Kušamo i kavijar koji je ovdje apsolutni prodajni hit s obzirom da su cijene više nego razumne (80 kn).

ruski kanapei

Koji je profil kupaca koji zalazi u njen delikatesni shop (koji je razbio učmalost ZG gastro ponude te je na istoj adresi od 2014.), zanimalo me. Zalaze svi, od prolaznika namjernika, umirovljenika, sunarodnjaka sa zagrebačkom adresom, studenata do gastro-znalaca. Za svakog će se ovdje naći ponešto.

Svježe namirnice dolaze svakog petka i to iz Njemačke jer je put kraći, a proizvodi koji dolaze garantirano su svježi.

Nakon reda slanog, došao je red na slatko – kušamo zefir, čuvenu rusku slasticu koja se radi od bjelanjaka, pirea od jabuka i morskih algi, sve preliveno čokoladom.

zefir

Halva, čija nam je turska inačica poznata otprije, u ruskoj se varijanti radi od suncokreta i nije toliko slatka, no sjajno paše uz pjenušac. Na stolu su i ruski medenjaci, no pažnju nam privlači sguščonk – koncentrirano mlijeko sa šećerom koje se čuva u malim konzervama – i ima okus najfinije bijele čokolade (ili je to od pjenušca, ne znam, ali moje nepce je o-du-šev-lje-no). Anastasija ga zove medom od mlijeka – jer je riječ o punomasnom mlijeku (8%) iz kojeg je izvučena vlaga nakon čega se ukuhava sa šećerom, a Ruskinje ga najčešće koriste kao filu za palačinke. Naše ga cure kupuju i za izradu kolača, dok se prave Ruskinje u takve DIY slastičarske aktivnosti ne upuštaju kući (ionako postoji toliko sjajnih slastičarnica). Sve mi se više sviđa ovdje, priznajem.

Kad smo već kod slatkog, u shopu možete nabaviti i razne vrste čokolada, no ono po čemu su ruske specifične je udio kakaovca u njima. Dok domaće čokolade imaju raspon od pet posto kakaovca naviše, ruska se čokolada ne može tako nazivati ako udio kakaovca u njoj nije minimalno pedeset posto! Zanimljivo.

anastazija u ducanu

A uz što najbolje paše čokolada? Uz čaj. Crni, naravno, koji se u Rusiji pije tri puta dnevno – odmah nakon buđenja, poslijepodne i navečer i uvijek uz neizostavnu kap mlijeka. Kavu piju rijetko, eventualno u kafićima, i to unazad nekoliko desetaka godina otkad je ispijanje kave postalo way of life.

caj and co

Postoji i polica posvećena pivama koje dolaze s Baltika i čija je receptura priča za sebe, kao i (da se vratim na početak priče) votke koje ćete najlakše uočiti jer se nalaze odmah iznad blagajne (pažnja mi zastaje na feferonki – votki u kombinaciji s medom i feferonima, mmm).

No moramo nešto ostaviti i za sljedeću posjetu Anastasiji i njenim Ruskim delicijama, koje će se, prilično sam sigurna, odsad naći i u mom gastro adresaru.

Fotografije: Lidija Šeatović za MLZ

Članci koji bi vam se mogli svidjeti

Cover2
BEČ: 10 MJESTA ZA NAJBOLJU FOTKU U GRADU
May 14, 2019
Bg ulice_
SLASTAN PUT U BEOGRAD
June 17, 2018
Collage_11
BOLJA JA!? – MOGUĆE JE
December 13, 2017
Cover12
Dva puta – s boka!
November 12, 2017
CC1
Kavu s mlijekom i mačku, molim vas!
October 15, 2017
FullSizeRender 18
ŽIVOT U KRIGLI PIVA
September 30, 2017
IMG_9029
NA KORAK DO MICHELINOVE ZVJEZDICE
June 15, 2017
MMia
SAY CHEESE!
June 08, 2017
IMG_8185
MOČVARA – UTOČIŠTE NEOBIČNIH UMJETNIKA
May 22, 2017

Komentiraj

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena * su obavezna.